ze(le)na macka
26.01.2007., petak
Snijeg
 Jučer sam šetala po snijegu. Jako volim snijeg, kod nas na moru pao je možda dva tri puta i to je bilo to. Tako da sam jucer sva radosna i sretna otišla prošetati, zavlačila sam se u najdublje dijelove parka i drugih zelenih površina kako bih ostavila svoje capice na mjestima gdje to još nitko nije učinio! To mi je poseban gušt. NAravno da sam morala koji put pričekati da se ljudi u blizini izgube i nestanu, pa bih samo stajala i pravila se da gledam nešto jaaaako interesantno, što mi je baš u tom trenutku zapelo za oko. Još uvijek se trudim ostaviti pozitivan dojam na druge ljude... I tako sam capkala, capkala i uživala, dijete u meni se je probudilo čim sam ugledala tu prekrasnu bjelinu. A moje pravo dijete ,mislim da je osjetilo sreću i zadovoljstvo u tim trenucima, jer je jučer navečer bilo posebno aktivno i skakalo i skakalo i skakalo najviše oko ponoći i nije prestajalo. Zato sada spava i miruje... Bila bih se ja i sa malim susjedićima spustila koji put i na sanjkama , ali sam trudnica pa neću, pripremam se za odgovornu i ozbiljnu ulogu majke i trudim se potisnuti te unutarnje porive koji znaju biti još uvijek tako neumoljivi....  Odoh još malo pocapkati.  |
