Poezija je treptaj oka,
I pijan čovjek što na trgu pjeva,
I vatrene krošnje u jesen,
I dijete što zijeva.
Poezija su ožujski vjetrovi,
I muk u noći, što se čuje,
I snijeg na vrhovima planina,
I život, kad se psuje.
Autor: Bojan Jaklin - Polić
| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Kad paradoks dobije najdublju smisao i čovjek koji živi već podugo, a još nije našao sreću koju traži.
Autor svih pjesama i/ili priča što se nalaze na ovome blogu je Bojan Jaklin - Polić. Bez pismene ili usmene dozvole autora, nije dopušteno kopirati, reproducirati, ili na bilo koji drugi način iznositi materijal objavljen na ovom blogu. Amen.