Vegetirao sam u prolazu punom želja i pecao sažaljenja.
Ove jeseni kao i prošle, lijepe žene su,
Lakim hodom samo prošle.
Budi Mu po volji. Uhvati Mu.
Jer Život crven i crn, bijel i ljubičast,
Neka još malo se migolji.
Imaj strpljenja sine, imaj krvavog srca,
I rane tvoje neka budu ti pri ruci,
Sa dragim Bogom, često se potuci.
Pjevaj sine zorom pijanom sine pjevaj,
I dok ptice zavide ti na nemiru,
Ljudi neka ti na plavom miru zavide.
Uđi u ruke majke nekog svijeta, velike i lijepe,
I predaj joj svu svoju muškost, ma koliko je malo bilo,
Jer što se majci htilo, to joj se i snilo.
Sanjala je slatke svjetove i stvarala ih,
No uvijek gorak okus života u relativnom bješe,
No neka te to ne zamara. Gledaj majku kako pleše.
Autor: Bojan Jaklin - Polić
< | studeni, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kad paradoks dobije najdublju smisao i čovjek koji živi već podugo, a još nije našao sreću koju traži.
Autor svih pjesama i/ili priča što se nalaze na ovome blogu je Bojan Jaklin - Polić. Bez pismene ili usmene dozvole autora, nije dopušteno kopirati, reproducirati, ili na bilo koji drugi način iznositi materijal objavljen na ovom blogu. Amen.