ponedjeljak, 02.03.2009.
Blogologija
|
Je li moguće da na blogu ima samo nekolicina zaista zanimljivih ljudi?
Znaaam, friška sam ovdje, ali. Stalno se vrtim u krug, i naletavam na iste. (U ritmu pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-uu, ovaj ću pročitati, ...) Hybrid je jedan od groznijih susreta s blogovima u mom životu. Ajde, pročitah 5-6 postova, al' kraćih, i uz veliko samonagovaranje. U dužima se izgubim nakon 10-tak centimetara teksta. A nisu dugačke rečenice. Nisu to rečenice. Ima tu i tamo neka zanimljiva iskrica...al inače...doooosadno. Izdaje knjigu? Svaka čast, puno sreće želim, bar nešto para... Hm. Možda da se zadubim još malo...nešto mi promiče? Hah, to i inače radim u životu, trošim previše vremena na nebitne stvari... Mora da je stvar u meni, ipak, kao i uvijek. Na primjer, tko čita moj blog? Nitko. Njegov? "Svi". Pa nije ovo mjesto gdje ću otkrivati da sam socially challenged. Znam ja to i od prije. A što uopće očekujem? Neke velike misli, književnost, uživanciju u stilu, formi i sadržaju? Svašta. Da počnem od sebe - je l' JA to nudim? Naravno da ne. So? Moram ipak priznati, da ovako, u razgovoru ni s kim, tj. sa samom sobom, neki bi rekli u najboljem društvu  , s čime se često slažem, prije dođem do nekog zaključka nego dok satima vrtim misli po glavi.Pa ću zato i nastaviti. Možda blog tome i služi. Meni. Terapija do shortcuta. Hm, mislim da će mi se ova tema nastaviti... |
