Marketing
Blogologija
Je li moguće da na blogu ima samo nekolicina zaista zanimljivih ljudi?
Znaaam, friška sam ovdje, ali. Stalno se vrtim u krug, i naletavam na iste. (U ritmu pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-gasi, pali novi-uu, ovaj ću pročitati, ...)
Hybrid je jedan od groznijih susreta s blogovima u mom životu.
Ajde, pročitah 5-6 postova, al' kraćih, i uz veliko samonagovaranje. U dužima se izgubim nakon 10-tak centimetara teksta. A nisu dugačke rečenice. Nisu to rečenice.
Ima tu i tamo neka zanimljiva iskrica...al inače...doooosadno.
Izdaje knjigu? Svaka čast, puno sreće želim, bar nešto para...
Hm. Možda da se zadubim još malo...nešto mi promiče?
Hah, to i inače radim u životu, trošim previše vremena na nebitne stvari...
Mora da je stvar u meni, ipak, kao i uvijek.
Na primjer, tko čita moj blog? Nitko. Njegov? "Svi".
Pa nije ovo mjesto gdje ću otkrivati da sam socially challenged.
Znam ja to i od prije.
A što uopće očekujem? Neke velike misli, književnost, uživanciju u stilu, formi i sadržaju?
Svašta. Da počnem od sebe - je l' JA to nudim? Naravno da ne.
So?
Moram ipak priznati, da ovako, u razgovoru ni s kim, tj. sa samom sobom, neki bi rekli u najboljem društvu 
, s čime se često slažem, prije dođem do nekog zaključka nego dok satima vrtim misli po glavi.
Pa ću zato i nastaviti. Možda blog tome i služi. Meni. Terapija do shortcuta.
Hm, mislim da će mi se ova tema nastaviti...
Post je objavljen 02.03.2009. u 19:07 sati.