NE MOŽE NI SUDBINA
uzmi živote i posljednji mi dah
srce mi slomi, obriši trag
on će znati, vjerovat ti neće
ja čekat ču ga s anđelima u proljeće..
i opet će ljubav venama da teće
zabrisati nećeš moći, put naše sreće
u kamen uklesah ono prvo cvijeće
koje procvate u rano proljeće..
i da nam vrijeme zamete put
on će znati kamo i kud,
jer prava se ljubav samo jednom voli
ni sudbina ne može, da je slomi...
-žana-
