SRETNA VAM 2008 GODINA!
na starom zvoniku zvoniti će zvona
kad ponoć otkucava sat
rastavljamo se s godinom starom
a novoj prelazimo prag...
s velikom nadom
neumornom snagom
kako biti će bolje
osmijeha više i dobre volje..
i kako u svojoj kosi
godina nova sreću nosi
u duši mir svim ljudima
zdravlje u svojim grudima...
donosi nam dobre želje
i srce puno ljubavi
ali, od nas ovisi
budemo li sretni ili nesretni.
-žana-
SRETNA VAM 2008 GODINA!
PONOĆ SE BUDI
/a>
ponoć se budi, dobri ljudi,
a ja opet nemam sna,
na ramenu njegovom,
rasuta je kosa njena..
ponoć se budi, dušo moja
noćas njoj daješ sebe,
odavno ja nisam tvoja,
al misao ta srce mi zebe...
ponoć se budi, srce moje
tihi jecaj u pjesmi se gubi,
noćas ne pusti suze svoje,
nek je sretno i dalje ljubi...
-žana-
SRETAN VAM BOŽIĆ I SVAKO DOBRO!
tiha noć, sveta noć
spava sve sanak blag
samo josip i marija
bdiju dokle sinak drag
sniva rajski san
sniva rajski san
tiha noć blažena noć
javlja sad s neba zbor
svim pastitrim sretan ćas
svud se ori s neba glas
dođe isus spas
dođe isus spas
tiha noć sveta noć
spava sve sanak blag
samo josip i marija
bdiju dokle sinak da
sniva rajski san
sniva rajski san
(tiha noć - danijela)
ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ VAM ŽELIM! LJUBAV, MIR I SREĆA NEK VAM BUDU STALNI SUPUTNICI!
-HVALA VAM NA LIJEPIM I TOPLIM RIJEĆIMA,SVAKO DOBRO ŽELIM I VAMA!
-žana-
TE NOĆI
da si me te noći samo zagrlio
suvišne su bile riječi,
shvatila sam tvojom šutnjom
nije bilo potrebno što reći...
polako izašla sam iz auta
kao da mi se baš nikamo ne žuri,
srce me od rane peklo,
a u duši, kao da me ćopor vukova juri...
i baš sad i vjetar bi da se igra
pramene mi kose nosi,
korak težak postao,
kao da smo usrijed snijega bosi...
dižem pogled posljednji put
poželim ti sreću i domu tvom sretan put,
šutiš zbunjen, a pogled ti nijem
lomi me od boli, šapnem zbogom
i odem..
-žana-
POSLJEDNJE VEĆE
poljubi me i kreni,
hladan dodir, pogled tvoj ledeni,
ovaj put predati se neću
idem dalje, da i ja potražim sreću...
bili smo nas dvoje, ali
sreće našli nismo,
sada treba svak po svoje
da pročita pismo...
bilo mi te žao te noći,
kao u srne plahe sjajile ti oči,
i od jada i od straha
i ja ostadoh bez daha...
bol nas pretvorio u kamene duše,
koje se u greškama svojim guše,
da si rekao te noći u čemu je stvar
i danas nas dvoje bili bi par...
mislio si, lakše biti će za mene
ako se samo uz zbogom krene,
sad se zbog tog kaješ i patiš
sve bi dao, da se vratiš...
ne, ne mogu, boljelo je i sad boli,
nije ni moje srce prestalo da voli,
al oprostit nikada ti neće
što istinu nisi rekao ono veće..
-žana-
NISAM
nisam prosjak, a ni kralj ljubavi
niti ruža mala, koju leptir ljubi,
nisam sunce koje jutrom te budi
nisam priča, koju pričaju ljudi...
nisam trn kojeg ruža krije,
niti misao koja te noću grije,
ja kao mjesec tragom tvojim
skitam u dugim noćima,
sjaj sam koji nedostaje
tvojim šarenim očima...
i poneki stih, s malo rime
ili sasvim bez nje,
vjetar koji nosi tvoje ime
duboko u moje srce...
-žana-
U RAJU
nije da je prestalo,
ja još te volim,
i nije da se ja osvete
s neba bojim...
i ne mogu oblaki poslati
na zemlju tako jake kiše
koja bi tragove ljubavi
mogla da nam izbriše...
i kad mi sudbina dah života uzme
naša ljubav neće bit pri kraju
ljubit će te misao posljednja,
otvorenih ruku čekam te u raju..
-žana-
OPET ĆE ZIMA
te mi noći ništa važno nije bilo,
te sam noći željela biti tvoja,
od mene jača bila je želja moja
te mi se noći s tobom ljubilo...
te si mi noći šaptao ime
usnama svojim, opijao moje
grlio i ljubio me do zore
one prošle zime...
i opet pahulje lepršaju sa neba
uspomene zabole, opet će zima,
tako si daleko, i tako blizu
ja u tvojim, ti u mojim mislima...
-žana-
TRAG
prošetah stazom svog života
u te zimske hladne dane,
svi putevi i ljubavi,
trag u duši zauvijek ostane...
uspomene knjigu pišu
za tebe i mene
čujem pjesmu onu našu,
prah joj briše note, ušao u vene...
slika blijedi, lik se gubi
trag naš vrijeme briše,
još nam kamen dragi more ljubi
dok nas val za valom njiše...
-žana-
NA POLA NAS ŽIVOT DIJELI
na pola nas život dijeli
a nismo znali, nit smo smjeli
skrenut puteve sudbine naše
ko vino točeno nam u ćaše...
na pola nam život dijeli,
sve što imali smo i željeli,
a rijeka dalje teće
trag ljubavi u njoj se gubi,..
i da znaju drugi ljudi,
dok si sretan, sretan se budi,
ako sreća prođe, nemoj biti jadan
i ne dozvoli si, da te sruši život bjedan..
-žana-
PJESMA MI JE DRUG
oduvijek pjesma mi je vjerni drug,
kad sam sretna i kad neznam kud...
kad u tuzi srce bješe i kad pati,
snagu mu daje pjesma koja ga prati...
text mu dobro znan
i te note sa gitare
zato te živote toliko volim
i sve te pjesme stare...
hvala živote, ti uvijek dobro znaš
koju pjesmu da zaigraš,
dal mi utjeha ili snaga treba
ili da od sreće viknem sve do neba...
-žana-
PROĐE LJETO
zalij kišo ovu ružu,
ali na nju ne sipaj sol
tek je ona procvala
zar već da osjeti bol?
cvati ružo, budi život
onaj od jućer i danas
za sutra nove latice otvori
zorom tiho progovori,
moj je život kratak
ja cvatem za vas
za vašu sreću,
mirisom vas svojim volim
trnje sakrijem, da vas ne povrijedim,
pustite mi taj dan života
ljepotom i mirisom da vas krasim
trnje sam sakrila,da vas ne povrijedim.
a to malo života ne uzmite mi
ja u vazi ne znam živjeti
samo jedan dan, da sunce dodirne mi srce.
-žana-
SRETNA VREMENA
i opet po ne znam koji put
zvijezde obasjale nebo
i prošetao mjesec žut
i opet po ne znam koji put
trave se ljetno kosile
novi sadio se luk...
i ne pratim više po koji put
pogled mi prazan, postao tup
u njemu gase naša se vremena
otišlo sve, ostaje tek uspomena
pa nisam ja od leda
nit mi je srce od kamena
da zaborvih da sam te voljela
u ona davna nam vremena
pa se opet uhvatim ja
kako htjela bih uči u dio tvog sna
pa da te u snu pitam ja
gdje je naša ljubav izgubljena?
al nema ljubavi, nade više nema
bili smo jedno, sad bjedna sjena
prošlih sretnih vremena
-žana-
NEMOJ NOĆAS
neću noćas, da me tvoje riječi prate
sačuvaj posljednje note
i zalij ružu, da cvate,
nemoj da ona glavu skloni
od tuge i boli
i ona osjeća, i ona voli...
nemoj noćas da me pratiš
usnulim pogledom od meda,
srce bi da s tobom ostane
ali mu to duša neda...
nemoj noćas, nek ti se gubi trag
ja usnut ću s mjesecom
dok me ljubi vjetar blag,
ja pratit ću kao anđeo tvoj put
sad znam, nije sve bilo uzalud...
-žana-
NE MOŽE NI SUDBINA
uzmi živote i posljednji mi dah
srce mi slomi, obriši trag
on će znati, vjerovat ti neće
ja čekat ču ga s anđelima u proljeće..
i opet će ljubav venama da teće
zabrisati nećeš moći, put naše sreće
u kamen uklesah ono prvo cvijeće
koje procvate u rano proljeće..
i da nam vrijeme zamete put
on će znati kamo i kud,
jer prava se ljubav samo jednom voli
ni sudbina ne može, da je slomi...
-žana-
NAŠE IME JE LJUBAV
podiglo me srce iz plamena vatre
podiglo u život, samo zate
moj si život, lika moga sjena
suđen si meni, a ja tebi obećana...
obećali nas nebo i zemlja
da spoje se val mora i vatre plamena,
da smo zvijezde i mjesec, nad nebom što sja
da ime naše je ljubav, da ljubav smo ti i ja...
da noći su naše suputnice duge
nakon kiše, spajamo se u boje duge
da zora nam svaka novi život pruža
da ptica si, koja me ljubi, a ja usnula ruža...
-žana-