POSLJEDNJE VEĆE

poljubi me i kreni,
hladan dodir, pogled tvoj ledeni,
ovaj put predati se neću
idem dalje, da i ja potražim sreću...
bili smo nas dvoje, ali
sreće našli nismo,
sada treba svak po svoje
da pročita pismo...
bilo mi te žao te noći,
kao u srne plahe sjajile ti oči,
i od jada i od straha
i ja ostadoh bez daha...
bol nas pretvorio u kamene duše,
koje se u greškama svojim guše,
da si rekao te noći u čemu je stvar
i danas nas dvoje bili bi par...
mislio si, lakše biti će za mene
ako se samo uz zbogom krene,
sad se zbog tog kaješ i patiš
sve bi dao, da se vratiš...
ne, ne mogu, boljelo je i sad boli,
nije ni moje srce prestalo da voli,
al oprostit nikada ti neće
što istinu nisi rekao ono veće..
-žana-

