da si me te noći samo zagrlio
suvišne su bile riječi,
shvatila sam tvojom šutnjom
nije bilo potrebno što reći...
polako izašla sam iz auta
kao da mi se baš nikamo ne žuri,
srce me od rane peklo,
a u duši, kao da me ćopor vukova juri...
i baš sad i vjetar bi da se igra
pramene mi kose nosi,
korak težak postao,
kao da smo usrijed snijega bosi...
dižem pogled posljednji put
poželim ti sreću i domu tvom sretan put,
šutiš zbunjen, a pogled ti nijem
lomi me od boli, šapnem zbogom
i odem..
-žana-
Post je objavljen 24.12.2007. u 00:12 sati.