zalutala:)

Neznam.. ovaj dan me stvarno malo ukomirao... bas zato što volim ovo kasno ljeto u mojim mislima, znaš.. ima neki poseban miris.. nosi u sebi nešto slično kao i proljeće..
Priji sam obećela da idemo vanka, iako se meni baš i ne ide, jer svugdje gdje izađem vanka, neki loši glumci, neki ljudi kojima je maskembal svaki dan, nekima je sv. Martin svaki vikend, a neki su gladni svega samo ne ljubavi, pa te gutaju kroz svaki pokret..tako da se nekad osjećam izgubljenom u mnoštvu ljudi bez duše... već davno sam izgubila onaj feeling za izać vanka, jer već dugoooo izlazim, pa eto.. malo mi je teško pronaći se tu, jer trenutno bi bila najsretija kada bih mogla nasloniti glavu na njegovo(nemam pojma di je taj više?) rame i uživati u nečemu bezvremenskom, trajnom i neuhvatljivom svima.. u ljubavi.. isprepletenom mirisima, dušama..zagrljajima..toplinom.. sigurnošću...

kažu kad nešto silno želiš da će se cijeli svijet urotiti da i to dobiješ.. no nije tako..samo prave oči srca mogu pronaći ljubav koju i ti tražiš.. dušu koji i ti priželjkuješ... čovjeka koji te osjeća i razumije kako dišeš...

...Potraži me u predgrađu,
Na ulici , na raskrižju ...

Nikada se nemogu prestati čuditi ljudima koji biraju prijatelje iz interesa, a ne iz sličnosti srca..osobe..duše..ljubavi..
Kada mi se dogodi da sretnem takve ljude uvijek ih sažaljevam, jer znam da ti ljudi žive jer dišu s pola srca... jednostavno.. to su defektne duše.. nikako ljudi.. tužno zar ne ?
Jer što nas doista čini ljudima, i prvenstveno čovjekom je duša koja žeđa za drugom dušom, ljubavi... za bezuvjetnim davanjem sebe i srcem koje se raduje drugom čovjeku..
Zar nije doista previše ljudi na svijetu koji žive sa teretom na srcu.. koji ne znaju za svoju dušu, a tako žive i ne znajući za sebe.. i ne znajući što oni mogu dati drugima koje susreću na svom putovanju kroz život.. ipak svaki od nas je svjetiljka drugom čovjeku, putokaz, brat, prijatelj, ljubav.sreća.. život..ispružena ruka..
Ne želim osuđivati ljude koji žive bez jednog oka ,ili ruke.. ili bez srca.. al boli me duša kad shvatim da neki ljudi koji me okružuju doista žive u neznanju.. no tko sam ja da bih ja otvarala njihove oči i njihova srca.. ipak svakome od nas je dan izbor... biti ljubav ili biti ništa... Živjeti za druge ili za sebe.. kakav je naš izbor, takvo će biti i naše srce..
Danas sam drugačija... mirna i tiha.. baš slatko..možda zato jer cijeli dan se guštam uz Norah Jones:)..yes..
idem...

..Come away with me and we'll kiss
On a mountaintop
Come away with me
And I'll never stop loving you..

Nadam se.. jednom..:)

Danas nisam išla vanka, jer jednostavno nisam imala volju za ići nigdje.. Danas ću se suočit sa sobom .. zatvorit ću se među ova četiri zida i ispijat tugu baš kako treba.. do dna i do kraja.. ipak tuga zaslužuje dobrog protivnika ili prijatelja??....Hm baš me zanima kako će se ona suočit samnom.. Jeli se ona tako priprema za susrete samnom???
Tuga..uvlači se u naše živote bez pitanja..u naše misli.. struji našim tijelima i postaje dio nas bez našeg dopuštenja..
Nije da ne volim tugu, ona je ipak ta koja me je dovela do mojih prosvijetljenja u životu i pokazala mi moje najdalje granice izdržljivosti moga srca, duše i tijela...ali me je večeras ulovila nespremnu...Nisam se danas planirala s njom opijati u noći.. i s njom lomiti moje srce, al mi se posrećilo da sam trenutno slobodna za njezine zagrljaje.. Ustvari kad bolje razmislim..tko sam ja da okrenem leđa svojoj tuzi.. već par dana je zavlačim onako površno u sebi..pa barem ja to zaslužila..zar ne? Neobično, Ja sam je prihvatila.....moju tugu...i ona je dio mene..I uvijek je uz mene, bilo da je osjećam ili ne...
Pa nemogu vjerovati... ja volim svoju tugu.. tek sada shvaćam to, i sammim time spoznajem da svaki križ mi ujedno postaje lakši..a svaka bol bliža.. zar nije divno spoznati takve neobične ljepote... Ovo je tek jedna od mnogih koje su skrivene u nama samima.. a hoćemo li ih ikada otkriti, ostaje na nama ...

"Što ostat će jednom od mene, kad usnama sudbinu dotaknem..?"

Čežnja

"Ako te ikada sretnem
uđi tiho u moj život
I ne govori odakle dolaziš
Pusti da sama čujem
korake tvojega lutanja

Ako ikada dođeš
uđi mirno u moje srce
ne reci ništa
i pusti me da slušam tvoju tišinu

Ako nikada i ne dođeš
ja ću te svejedno čekati
kao da si već odavno krenuo.."

D.Antolović

Ovako se trenutno osjećam...