zalutala:)

Kako nas ugodno iznenade nekad ljudi koje poznajemo! Nikada ne bih ni slutila da se to može desiti.. no mi doista znamo krivo nekad procijeniti ljude i etiketirati ih kao one koijma ne prilazimo i s kojima ne trebamo gubiti vrijeme na bilo što..
No kako ljudi se mijenjaju s obzirom na životne situacije, ljude i terete života.. mi koji si dajemo za pravo ih etiketirati, odjednom mijenjamo stavove.. i sami sebe nekad ugodno iznenadimo!!
A naravno kako godine nam dolaze i iskustvo donose, bivamo sve više tolerantniji..
I to me baš veseli.. voljeti ljude koje nisi volio i pružiti priliku i meni i njima.. i srušiti te ograde koje sami stvaramo..

Priča o malome broj dva:)
Srela ja maloga, sladak ko šećer, dobar ko kruv a zgooodaan ko uf:)
Mali me totalno izbacio iz takta jer evo uspjela sam ga sanjati jučer, i baš je bilo dobro sve dok se nisam probudila:).
san je bio opasan i nadasve zanimljiv:), ja grabila malog u snu, jer u javi,mali me se izgleda boji i previše me poštuje..viidim po njegovim rekacijama.. al morat ću ja to okrenut nekako na svoj mlin..

Eto i baš me danas nešta puklo kako bi se rado zaljubila,naravno sretno...hm.. bojim se da sam već zaboravila kako muškarac izgleda, i kako se ljubi:)..jednostavno, moja glava mi ne dopušta isprazne izlete.. eto..Meni nema smisla nekog ljubiti i ujutro ga ne voljeti.. ne privlači me to više, ispucala se ja dok sam imala vremena, i ludih godina, sad kad sam malo pametnija.. jednostavno se želim i imam potrebu probudit uz nekoga koga volim i iskazati svoju ljubav..
Neobično, kako ti život nekad neda nešto/nekog da bi znao cijeniti to više.. inače, stalno sam imala neke ne dobre ( za mene) muškarce u životu, pa sam odlučila da više takve ne želim.. zar ima smisla biti s nekim tko ti nanosi bol i ne cijeni te i poštuje kao osobu? Ma gdje je tu smisao???
Evo, ja samujem trenutno.. i gledam oko sebe ljude u vezi... na izgled rekao bi da su ti ljudi sretni i da se vole, a ustvari situacija je: dečko je tuče, cura ga vara, u vezi su vec dvije godine...ne poštuju se niti cijene kao dvije osobe, kao ljudi, dva svijeta..i opet oni će se oženiti???!! i onda se ja pitam, jesam li ja luda što želim iskrenu ljubav i normalnu i zdravu osobu i vezu.. ili sam totalno zavrtila krivi film u glavi???

Jučer sam bila s prijom na kavi i naravno kava je trajala tri ure.. jer kad zene se zapričaju onda se nemogu zaustavit:), a meni osobno su takve kave i najdraze:)..
Nakon sto godina..imam nekog frajera u igri...A nakon sto godina bilo je i vrime:) jer sam se vec pocela pitat jeli biti časna moj poziv ( al naravno, ko jos u samostan prima opičene ljude poput mene) pa ja bi napravila pobunu isti dan, borila se za naša prava i odmah bi me izbacili i zabranili mi uključenje..he he.. što je super..

Uglavnom, u oko mi je zapeo jedan tip.. al sto ja padam na te coolere, flegmatike, i frajere, pa sto puta sam rekla ne to dirat, ne to gledat i opet ja po starom... pa to je za ispalit.. Rekla sam da odsad cu birat samo one drage, dobre frajere sa milim i dragim okama, koji me obaraju srcem, a ne izgledom, al ništa ne pomže ,totalno sam izgubila plan pored njega i već sam ga počela sanjat.. što je već faza zaljubljivanja, a ja lagano gorim i ludim, i pitam se kako mi se tako nešto moglo desit, jer sa ovakvom pameću i godinama nemogu si takve stvari priuštit..al samo kad ga samo promatram, cijelog bi ga pojela onako s guštom.. I opeet plan je takav da razumski se postavim i sve flegmatično i prihvaćam...
Stvar je u tome što nisam već dugo upoznala nekog posebnog i mom srcu dragom.. Jer kako vrijeme ide, ti sve više počinješ razumjeti život i sebe u njemu..tako da više ne želim gubiti vrijeme na isprazne kave, na neke nevažne ljude i na neke stvari koje me ne ispunjuju kao osobu.. jer me to iscrpljuje i umara..

I bas sam joj spomenula ,kako je teško danas pronaći neku normalnu i jednostavnu osobu (bar meni), jer eto već tri godine nisam imala nikakvu vezu.. a od toga vremena sam dvije i po patila za "njim", tako da je faza oporavljanja trajala predugo.. bio je sve što želim, al nije imao toplo srce, nije bio čovjek od duše i tijela ,nego samo od tijela i mrvu duše... i ja ga ostavila..,nisam mogla spustiti svoje kriterije ljubavi radi nekoga tko se ne daje do kraja, istinski i iskreno..
Ma tko to ustvari zaslužuje.. ja to nebi nikome poželjela, osjetiti kako te netko ne voli cijelim bićem..
koja je to izdaja srca...
nema beda ,kakvo bediranje.. pusti prošlost tamo gdje joj je mjesto.. i misli pozitivno.. onog malog ću vidjet danas:).. možda ga i zgrabim, bar za guzu ako ništa drugo:)ko će to znati:)
adio:)))

Bas jedan dan sam se bas sjetila bivšeg i nadala sam se da cu ga bar sresti ovaj put negdje slucajno i lipo ga pozdravit sa "di si prijatelju stari":) i vidit onaj njegov osmijeh i( jer ne zivimo u istom mjestu) bolje reci, daleko smo..
I nista:(( al koliko sam uspjela saznati, ima vec dvoje klinaca i preuzeo je tatin biznis na sebe.. i dobro mu ide, ljudi ga znaju i postuju ga i cijene..a kako i nece kad je dobar covjek:)
No nebitno, nas je udaljila daljina i jednostavno nespremnost i nesigurnost za nesta vise.. i nisam mogla vjerovat ja sam mislila da sam vec isplakala sve ono za njega, a kad smo bili skupa proslo je dosta vrimena..ma i previse.. al eto, mjesta i ljudi, neke osobe su me sjetile svega onoga sto sam prosla s njim i osjecaje koje sam tada imala.. i suza mi sama krenula...
Od tada sam samo bjezala od veza i od ljubavi.. a i nisam zeljela vezu nakon svega sto je bilo, trebalo mi je da se otkacim od njega 3 godine.. jedva prezivjela.. i ja ko velika, krenula naprijed..:)

Sada se pitam samo kako to da jos uvijek ima zaostalih suza ili je samo moje srce ipak više od mesa nego od kamena.. Vec sam davno prosla se faze zaljenja, plakanja, slomljenosti, bezvoljnosti.. i ostala ziva, opet sa osmijehom na usnama i u srcu:)).. I samo cekam strpljio trenutak kada cu ponovo voljeti.. i to me usrecuje ,jer znam da sam spremna .. za prijateljstvo .. pa ljubav.. nikad vise obrnuto..:)..