Priča o malome broj dva:)
Srela ja maloga, sladak ko šećer, dobar ko kruv a zgooodaan ko uf:)
Mali me totalno izbacio iz takta jer evo uspjela sam ga sanjati jučer, i baš je bilo dobro sve dok se nisam probudila:).
san je bio opasan i nadasve zanimljiv:), ja grabila malog u snu, jer u javi,mali me se izgleda boji i previše me poštuje..viidim po njegovim rekacijama.. al morat ću ja to okrenut nekako na svoj mlin..
Eto i baš me danas nešta puklo kako bi se rado zaljubila,naravno sretno...hm.. bojim se da sam već zaboravila kako muškarac izgleda, i kako se ljubi:)..jednostavno, moja glava mi ne dopušta isprazne izlete.. eto..Meni nema smisla nekog ljubiti i ujutro ga ne voljeti.. ne privlači me to više, ispucala se ja dok sam imala vremena, i ludih godina, sad kad sam malo pametnija.. jednostavno se želim i imam potrebu probudit uz nekoga koga volim i iskazati svoju ljubav..
Neobično, kako ti život nekad neda nešto/nekog da bi znao cijeniti to više.. inače, stalno sam imala neke ne dobre ( za mene) muškarce u životu, pa sam odlučila da više takve ne želim.. zar ima smisla biti s nekim tko ti nanosi bol i ne cijeni te i poštuje kao osobu? Ma gdje je tu smisao???
Evo, ja samujem trenutno.. i gledam oko sebe ljude u vezi... na izgled rekao bi da su ti ljudi sretni i da se vole, a ustvari situacija je: dečko je tuče, cura ga vara, u vezi su vec dvije godine...ne poštuju se niti cijene kao dvije osobe, kao ljudi, dva svijeta..i opet oni će se oženiti???!! i onda se ja pitam, jesam li ja luda što želim iskrenu ljubav i normalnu i zdravu osobu i vezu.. ili sam totalno zavrtila krivi film u glavi???