Danas nisam išla vanka, jer jednostavno nisam imala volju za ići nigdje.. Danas ću se suočit sa sobom .. zatvorit ću se među ova četiri zida i ispijat tugu baš kako treba.. do dna i do kraja.. ipak tuga zaslužuje dobrog protivnika ili prijatelja??....Hm baš me zanima kako će se ona suočit samnom.. Jeli se ona tako priprema za susrete samnom???
Tuga..uvlači se u naše živote bez pitanja..u naše misli.. struji našim tijelima i postaje dio nas bez našeg dopuštenja..
Nije da ne volim tugu, ona je ipak ta koja me je dovela do mojih prosvijetljenja u životu i pokazala mi moje najdalje granice izdržljivosti moga srca, duše i tijela...ali me je večeras ulovila nespremnu...Nisam se danas planirala s njom opijati u noći.. i s njom lomiti moje srce, al mi se posrećilo da sam trenutno slobodna za njezine zagrljaje.. Ustvari kad bolje razmislim..tko sam ja da okrenem leđa svojoj tuzi.. već par dana je zavlačim onako površno u sebi..pa barem ja to zaslužila..zar ne? Neobično, Ja sam je prihvatila.....moju tugu...i ona je dio mene..I uvijek je uz mene, bilo da je osjećam ili ne...
Pa nemogu vjerovati... ja volim svoju tugu.. tek sada shvaćam to, i sammim time spoznajem da svaki križ mi ujedno postaje lakši..a svaka bol bliža.. zar nije divno spoznati takve neobične ljepote... Ovo je tek jedna od mnogih koje su skrivene u nama samima.. a hoćemo li ih ikada otkriti, ostaje na nama ...
Post je objavljen 03.09.2005. u 23:17 sati.