Stvari zaista krecu nizbrdo

Eto, nakon nekog vremena, odlucili smo otici opet kod privatnog MPO lijecnika. I sve lijepo dogovorimo, pocetkom sijecnja pocinjemo s kontracepcijom, nakon toga lagana stimulacija, pa postupak.
No, kako moje price nisu one koje ce imati happy beginning, a kamoli happy end, naravno da to nece biti tako, vec cemo postupak morati odgadjati.
Zasto?
Zato jer od svih sranja koja se mogu usput dogoditi, nama se dogode, pa tako ovaj puta imam duplo visi prolaktin od normalnoga. No, vec se polako navikavam na ono sto sam danas napislala i svim dragim curama i suborkama po raznoraznim forumima po kojima trazim utjehu i lijepe rijeci, a to je: mislim da odustajem i da je uskoro "game over".
Tako da vjerujem da cu i ovaj blog uskoro ugasiti. Niti vise imam volje, niti vise imamo novaca za sva ta eksperimentiranja nad mojim tijelom i psihom. Naprosto, osjecam da pocinjem mrziti to dijete i da bi te novce koje sam htjela potrositi na probadanje svog tijela a koje ustvari ni nemam, radije voljela potrositi u nekoj prekrasnoj i dalekoj zemlji.
Ili s tim novcima platiti tretman mrsavljenja da skinem 10kg koje sam nakupila gutajuci raznorazne hormone i stimulante kako bi se "dijete moglo bolje primiti" i slusajuci slicne idijotarije.
Dijete nas ne zeli, a mislim da ni ja vise nju ne zelim. Mrzim je.