Tebi, kojeg volim onako kako ni Picasso ne bi imao ideje nacrtati

Tvoj smijeh, tvoje ruke, tvoje oci....meni je bilo dovoljno.
Odlucila sam promijeniti zivot, okrenuti losu stranu dobru i ruzno lijepome.
I uspjela sam. Dobila sam tebe na dar.

Htjedoh ti vratiti srecom, ljepotom, smijehom, ljubavlju i zdravljem, ali ne znadoh sve odjednom.
Htjedoh ti podariti andjela, naseg andjela, da te sjeti na mene, da me sjeti na tebe, da nas podsjeca da jesmo, ali ne uspijeh.

Sanjam, obicno budna, kako je docekujes i primas u ruke a oci su ti ogledalo suza radosnica. To je tvoja princeza, tvoj mili andjeo, tvoja krv, tvoj zivot.
Sanjam, obicno budna, njeno trcanje kroz lokvu vode i zarazan smijeh. Blatne cipelice i vlaznu kosu i njen slatkasti miris na djurdjice.
Sanjam, obicno budna, tvoje ruke kako je cuvaju, tvoj smijeh samo za nju, tvoje oci i u njima divljenje.
Sanjam, obicno budna, kako trazi tvoj pogled dok recitira pjesmicu o tati koji je najjaci na svijetu.
Sanjam, obicno budna, kako spava izmedju nas a mi ne mozemo prestati diviti se prizoru i ne razumijemo kako smo stvorili nesto tako cudesno, mirisno, njezno, bozansko.
Sanjam, obicno budna, ali sanjam.

Kad me stvarnost probudi, budim se u tvom narucju i zahvaljujem nebesima sto te imam.
U tvojim ocima cesto vidim svoj san ali tvojim ocima i tvojim srcem.
U njemu jos ima mjesta, nisam jedina i bez obzira sto me imas i sto sam ti sve na svijetu, nesto ti nedostaje.
Nedostaje ti miris djurdjica.


Cesto pomislim kako ti oduzimam pravo na buket tog prekrasnog cvijeca.
Cesto pomislim kako bi voljela da od nekog primis taj dar, jer ga zasluzujes.
Cesto pomislim kako bi tada umrla od tuge jer sam ti ja htjela pokloniti cijelu livadu tog prokletog raslinja...... a onda, u istom trenu pomislim kako bi bila sretna i potpuna jer sam ispunila pred bogom ono sto sam ti na pocetku htjela.

Htjedoh ti vratiti srecom, ljepotom, smijehom, ljubavlju i zdravljem, ali ne znadoh sve odjednom.
Htjedoh ti podariti andjela, naseg andjela, da te sjeti na mene, da me sjeti na tebe, da nas podsjeca da jesmo, ali ne uspijeh.

Ostaje jos jedino nada, a poslije nje livada djurdjica, tvoj andjeo, voljena zena i ja, koja vas cuvam bacajuci na vas latice srece, ljubavi i blagostanja. I bih ispunjena. Sto htjedoh, to ti dajem.

Tvoja Tikica