Kako je sve pocelo

Nakon razvoda, moji decki su bili u nekom stanju prikrivrene agresije. Odselili smo, srecom, u isti kvart pa skolu nisu mijenjali. Razvod, preseljenje, manjak novaca zbog rjesavanja starih dugovanja bivseg muza i neplacanja alimentacije, cesto prazan frizider, moja ucestala nocna plakanja, njihovo lose vladanje i slabije ocjene u skoli....sve to je promijenio ulazak najdivnijeg muskog stvora na ovim zemaljskim prostorima. Ne smijem vam reci tko je, ukrale bi mi ga.
Promijenio je moj svijet iz borbe za goli zivot u moj san o obitelji, toplom domu punom smijeha, zajednickom kuhanju, odlasku na more, rostiljadu, shoping.............
Toliko smo vezani, da se zovemo u isto vrijeme, saljemo poruke jedan drugom iste sekunde. Da mi je netko pricao, rekla bi mu da pretjeruje. Da se ljudi ne mogu toliko voljeti, osjecati, suosjecati.

Ljeto 2005. Zajedno smo vec 5 mjeseci.
Jednu noc sanjam da gledamo sliku sa UZV-a....sliku embria. I on mi kaze: "Mia, Ema, Laura. Biraj kako zelis da nam se kci zove."
Budim se. Sati je 03:21 i saljem mu SMS-om opis svog sna. Nakon tri sekunde stize mi njegov SMS: "Uvijek sam zelio da mi se kci zove Laura."
Eto, tako je pocelo.
Tu sam ugledala sliku malog, prekrasnog, njeznog bica u rozoj haljinici, sa rozim japankicama, sljokastim lakom na nokticima, hrpom kvacica u kosi....i gledam je dok kopa po mojoj torbici, jede moj labelo od borovnice, uzima cesljic pa malim prsticima skida sve te kvacice i frce nosicem dok se cupka jer se bas sad zeli pocesljati kao mama....i stalno mi je ta slika pred ocima..........