zajebanamala
22.01.2007., ponedjeljak
Možda je prošao život cijeli od onoga dana kad sam je sreo, kad ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave. Ah pomislih, divna li je ona, i ne čuh zvuke onog zvona što u smrt zove polako, a da sam znao vječno bi plakao. Ruku pružih ruci što pita, voliš li rijeke, polja i žita, ruku pružih ruci što moli, ruku pružih vapaju smrti. I tada shvatih pred kime stojim, pred onime što svoje mlade dane provodi u zanosu marihuane. Htjedoh ljubav da pronađem drugu, ali što je Ana skrivila Bogu, zvala je mjesec i zvijezde da ju bude, htjela je da voli i voljana da bude. Unatoč bijahu sve molitve moje, usnuše oči plave boje, proklinjem susret onoga dana i život što uze marihuana. Ana je bila djevojka plavih očiju i kose koje mnoge djevojke nose, koje će jednoga dana završiti gdje i moja Ana. Na njenom grobu zaplakao sam prvi, ispisao riječi kapima krvi " Umrla je u svitanju dana, bila je lijepa i zvala se Ana " A znala je da narkomani dugo ne žive, i da se kratkim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je iglu, a možda i mene.... |