četvrtak, 22.10.2015.

Moje Zlato (2)

Na putu smo prema prvom naselju Mezoporat, gdje ćemo popiti kavu u ambijentu u kojemu ti "ninder ni priša". Moje "slučajno oko", gotovo kao svjedočanstvo, uhvati na djelu sunce kako flertuje s morem. Ono se tako bestidno ogledava u njemu kao djevojka u ogledalo pred izlazak i zavodi ga... Tisuću golicajućih zvjezdica u njedra mu sipa, a ono se smješka i mreška... Nikad neću uspjeti taj njegov pogled u visine, s kojih tolika ljubav na njega liježe, na sebe skrenuti i znam da mu prva nisam. Pred ulazak u Mezuporat stišavamo brujanje brodskog motora prolazeći pored svjetionika da ne probudimo ga. Čitavu je noć bio anđeo čuvar, svjetlo u mraku mnogima koji su ovim morem prolazili. Naka taj orjentir zasluženo danju drijema! Jedrilicama "na sidru" najavljujemo buđenje... Mahali su nam neki sasvim nepoznati ljudi što i nije neobično kad se tako sretnete na moru. Uočavamo slobodno mjesto na muliću. Privezat ćemo se i prekrcati u manje plovilo da bi mogli ući u Modru i Medvidinu špilju. Tako se u njih ulazi...i normalno da na vesla. Ooopss! Nije dobro... Uočavamo brodicu u daljini kako se odnekud vraća u Mezuporat. Uplovljava ispred nas prazna, tj. bez ijednog izletnika. Vjerovatno su dečki bili provjeriti visinu valova pred ulazom prije nego ukrcaju nekog. Ta provjera se obavlja kad je more "sumljivo" da visokim valovima neće dozvoliti ulazak u špilju. Ako je tako, neću moći vlastitom fotkom "ukrasti" dio ljepote kojom sam vas željela impresionirati. Provjerit ćemo sumnju svakako! Otok Biševo, duž obalne crte od nekih 18 km, ima 8 špilja. To su informacije za izletnike. Samo dvije, Modra i Medvidina špilja, posjećuju se redovito u sklopu posjete otoku. Međutim, autohtoni govore da je špilja čak 26, što je i moguće s obzirom da je otok (bio) obitavalište impozantnog broja najugroženijeg morskog sisavca na svijetu iz porodice tuljana, tj. Sredozemne medvjedice. Toj životinjskoj vrsti su špilje pučinskih otoka omiljeno mjesto za odmor i podizanje potomstva. U prilog informaciji o tolikom broju špilja ide i povezanost između vapnenačke građe otoka i nastajanja morskih i podmorskih špilja, ali vam ja tu povezanost ne bih znala stručno objasniti. Točno, valovi su previsoki da bi ulaz u špilju bio moguć, objasni nam mještanin sa samo 2 riječi, tj. upotrebom 7 slova: - "Imo mora". S obzirom da zna da nismo obični izletnici, nije ni bilo potrebno da ih upotrijebi više. Čitav dijalog mogao se odviti i upotrebom svega 5 slova, samoglasnika: - A? (prevedeno: Danas se ne ide u špilju?) - E! (prevedeno: Tako je!) - I? (prevedeno: Nema nade, valovi su visoki?) - O! (Puno su visoki!) - U...(Baš šteta...) Tako da smo mi još i dobro prošli... Nemojte da vas ovakav dijalog asocira na nekomunikativnost...neeee, on je samo primjer specifično kratke otočke konverzacije. Na nijednoj fotki Mezuporta ne biste pretpostavili što se iza one punte (rta) događa. A znate zašto? Eno "bonace" na žalu... Vjetrićem mi pirkavo došaputa kako joj se iza onog rta danas ne ide i nastavi ljenčatiti pod suncem apsolutno nezainteresirana da mrdne odatle... Ali, toliko je tišine i mira unijela u ovo naselje da zrakom njegovu pitomost udišete, opija vas i smješkate se. Uopće u stanju niste ljutiti se na nju... Koliko li ljepote u sebi ima pogled na pučinu s prozora ovih kuća kad se škure otvore? Već je uveliko nastupio period godine kad one svoje kapke zatvore da bi sanjati mogle nekadašnji smijeh djece...jer tako se i sam život smije. Nekadašnji obični zemljani put koji vodi od mulića do prvih kuća Mezuporta lijepo je adaptiran... Zub vremena opasno je zagrizo ovu škuru... Na suprotnoj strani uvale crveni se nečija djedovina, sada ljetna oaza daleko od civilizacije. Čija jest da jest, svima ona priča da život u Mezuportu ipak zamro nije... Jest da nismo u potpunosti realizirali svrhu svog posjeta Mezuportu, ali nemojte biti žalosni. Nisam ni ja. Posjet špiljama doći će na red, ja vjerujem u to...jednog slijedećeg puta, možda kad se budem tome najmanje nadala. Moru još nitko zapovjedio nije... Idemo dalje... Taj slijedeći put, napuštajući Mezoporat, već sam vizualizirala, a vizualizacija je pola puta do cilja... Ulaz u Modru špilju (fotografija s net-a) Ulaz u Medvidinu špilju (fotografija s neta-a) Fotografije unutrašnjosti utrobe otoka vam neću stavljati s net-a, jer njih kao takvih, kao fotki s net-a, u mojoj vizualizaciji nema... Oznake: ljeto 2015.

- 18:58 - Komentari (47) - Isprintaj - #