)nedjelja, 16.11.2014.
Ne znam
|
Ne znam koračam li ili lebdim, govorim li istinu ili možda lažem. Postojim li ako sam nebitna u izmjenama dana i noći? Otpuhnuta vjetrom poput lista, dignuta sam u visinu, visoko do mjeseca. Gledam mu u lice. Vrijeme je stalo... Ne znam nikog tko visinom korača. Ne znam koračam li i ja. Postojim li ili ću tek postojati? Ne znam govorim li istinu ili možda lažem.  |
- 20:29 - Komentari (30) - Isprintaj - #
Ožujak 2018 (1) Veljača 2018 (7) Siječanj 2018 (8) Prosinac 2017 (2) Kolovoz 2017 (1) Srpanj 2017 (7) Lipanj 2017 (7) Svibanj 2017 (2) Srpanj 2016 (3) Lipanj 2016 (8) Veljača 2016 (1) Siječanj 2016 (2) Prosinac 2015 (4) Studeni 2015 (15) Listopad 2015 (15) Rujan 2015 (14) Kolovoz 2015 (14) Srpanj 2015 (7) Lipanj 2015 (7) Svibanj 2015 (5) Travanj 2015 (4) Ožujak 2015 (7) Veljača 2015 (6) Siječanj 2015 (13) Prosinac 2014 (8) Studeni 2014 (20) Listopad 2014 (12) Rujan 2014 (12) Kolovoz 2014 (10) Travanj 2014 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
IGRA PERLI Pratimo se pogledima u kao slučajnom susretu kroz zavjesu dima ispušenih cigareta polupijanih gostiju i neuglednog barmena. Sitni su noćni sati... Znam tok tvojih misli, da golicam ti maštu, znam sve puteve nestanka s lica zemlje. Gledamo u oči nelagodi mogućnosti. Otkucavaju minute... Hrvaš se s njima. Stavljam te na kraće, povlačim na bliže, otirem nervozu ove zaparne noći usnama, po tvom torzu. I tražim te na niže... Dozvoljavam ti da misliš da kreator si trenutka u kojem zaboravit ćeš sve do sad viđeno, da paradoks smo slučaja poreći ćeš pred zoru. I svoje godine i svoje ime... Prešućujem mudro da vrijeme je igri. U dosluhu s trenutkom čujem mu šapat: "Kad ga ne bi bilo trebala bi ga izmisliti!" Oteli smo noć od nepozvanih... @zahira  PRVI GUTLJAJ JUTRA Osjećaš li, najdraža moja, kako se ova blažena noć polako približava kraju, a mi bez straha vodimo ljubav, jer naši vrući dodiri ne odlaze u zaborav. Naša postelja, mila, i dalje nijemo gori, i poljupci što u nama sjaje, ne žele nikamo otići. Zato slobodno kucaj srcem, i ne traži u osmjehu škrte tragove sjetnih svitanja. Nema više slijepe magle i ne guši tvoj san. Nikakva opora i hladna tuga u tvoje zagrljaje neće ući. Znam, teško je pronaći tišinu u šuštanju lišća, ali vjeruj svome tijelu, duboko udahni zoru i sa moga željenog tijela ispij prve gutljaje jutra, usne će ti napuniti suncem. Raširi me pod sobom, pod topla bedra smjesti, u vlažne uzdahe primi. Sa plavetnih visina svojom mirnom dušom uzmi i s njom me zauvijek veži. Ne boj se, jedina moja, samo se prepusti meni, jer na tvojim obrazima i poslije mjesečine postojim. Zal Kopp  ZAVOLJELA SAM Izlomili smo pokretima tijela mnoge noći bez sna na onoj postelji što neponovljivu priču čuva. Zavoljela sam sjene na zidu, miris kojim se opijam kad uzbuđena sam i tvoje dlanove na svojoj koži. Često sam dolazila i odlazila zadovoljena, privržena tvojim potrebama. Na tvojim preponama vječnost sam upoznala i želju nepresušnu kojom sam duboko ispunjena. Zavoljela sam tvoj jezik i maštovitost putanje kojom istražuješ osjetila. Podala sam se iscrpljenim jutrima koračajući kroz dan s mirisom tvojim u nozdrvama. Udišem strast kad sam ti blizu, dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve. Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize, slatku bol koja struji i bridi u mojim osjetljivim grudima i njenim završecima. U grudima čuvam te. Jesam li ti ikad priznala koliko sam u tebi izgubljena? Zavedena i ushićena tvojim postojanjem beskrajno ti zahvalna. Zavoljela sam tvoju muškost, glorificirajući pojam čvrstoće, napete želje kojom prodireš u srž ženstva mog. Drobili smo čežnju spojivši udaljene svjetove i žudnju u prah smo pretvorili prvim poljupcem nježnosti. Miješali smo vlažnost uzavrele kože stisnuti u strastvenom klinču nesputanošću obdareni. Kretnjama svojeg tijela gipkošću nadjevena - probala sam te svakako. Voljela sam svaki trenutak uz tebe. Vrisak zadovoljstva i uzdahe što vrhuncu streme. Volim te i danas prelaskom bosih stopala preko praga mog istinskog nemira. Nazivam te svojim uzbuđenjem i ljubavlju stvarnom. Prokleto živom i postojanom. U sebi čuvam te. Gordana Majdak  LINIJA Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću; sustižem te zračnom linijom udaljenosti od tebe do mene. @zahira  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||