ZADAĆNICE

srijeda, 09.07.2008.

Sretan put kovi

Evo kovi ovo čita pa je reko da stavim nešto prije nego otputuje pa ću na brzinu otipkat ovu svoju iako je na redu trebala bit njegova...blje


-----------------------------------------------------

Naslov : Mirisi jeseni (Prva školska zadaća prvog razreda)
Autor : Ja ja i samo ja
Ocjena : -5

-----------------------------------------------------

Hodam mokrom ulicom, nezamjećen u gomili ljudi koji se žure negdje... Gdje? Vjerojatno ni sami ne znaju. Možda ih sudbina zove, možda uživaju u ljepoti grada,a možda su,kao većina, već postali sjenke koje samo besciljno lutaju od mjesta do mjesta.

Umoran od tolike buke,skrećem u jednu od manjih uličica u blizini,a osjećam se kao da sam prešao u drugi svijet. Mokro lišće je posvuda i lijepi mi se za cipele dok hodam,a u ulici nema nikoga. Ovdje nema ogromnih nebodera natiskanih jedan na drugoga, ovdje su male, naigled zapuštene kuće sa dvorištima. Sve je tako pusto da me odjednom obuzima neka neugodna hladnoća - potpuno sam sam. Nema nikoga oko mene, pa se osjećam razotkriveno i nemoćno i pomišljam da bi mi ipak bilo bolje u onoj beskonačnoj vrevi.

Odjednom osjetim mirise oko sebe. Jabuke su već pale, te im sok iscurio po asfaltu i sada kao da prekrivaju cijelu ulicu. Dok mi slatkast miris ispunja nosnice,polako se osjećam bolje. Odbacujem misli o samoći i hodam dalje,polako. Odjednom me ispuni neka čudna toplina. Dolazi odnekud,no isprva ne mogu shvatiti što je to. Tada se napokon sjetim - miris pečenih kestena.

U tom mirisu osjećam svo bogatstvo i svu ljepotu jeseni. Napokon se sjećam svega - svih mirisnih jesenskih plodova, lišća u svim raskošnim bojama, kiše koja nekad tako godi nakon nesnosnih ljetnih vrućina. Okrenem se i shvatim da je sve to ustvari oko mene. Šareno lišće je na granam i na ulici, jesenski plodovi već zreli vise oko mene ili su već pali i svojim mirisima ispunjavaju ulicu, čekajući da začaraju nekog neupućenog prolaznika poput mene,a ja se ni ne pokušavam oduprijeti njihovoj čaroliji.

Odjednom me zvuk trube nasilno prekida iz transa - još jedna živčana sjenka u autu želi proći kroz tu malu ulicu, moj osobni hram jeseni, kako bi ubrzao svoj put prema ničemu. Razočaran i pomalo ljut, mičem se u stranu. Trag njegovih guma narušava savršenost boja na asfaltu. Polako krećem nazad u onu beskonačnu ulicu,u onu gomilu.

Ovaj put je drukčije, više se ne moram skrivati, više se ne osjećam onako sam i nemoćan. Bio sam tako blizu da postanem jedna od onih bezosjećajnih, besciljnih sjena, no sad sam spašen. Sad mogu podnijeti ovaj hladan i bezosjećajan svijet, jer su boje i mirisi jeseni još uvijek uz mene,u meni. Odlazim kući , ponovno potpun.

-----------------------------------------------------

Oke svašta... ne mogu vjerovat šta sam ja pisao.... nadam se da si sretan,idem pročitat Dagon do kraja sad

	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Prosinac 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv