ZADAĆNICE

utorak, 09.12.2008.

Naslov:Oblaci
Autor:Kovi
Ocjena:5+


Gledam u daljinu.Sve je crno, sve je mračno.Između mene i sunca nalazi se neprobojan zastor.Skriva mi svu svjetlost i toplinu, stavlja mi tamnu koprenu na oči.Ne vidim ništa....
Ništa osim rubova gustih oblaka i igre sjene sa malim tračkom svjetla koje se pokušava probiti kroz zid.Taj snop zlata skače s jednog na drugi kraj mrtvog broda upinjući se iz sve snage da nađe pukotinu kroz koju bi prodro.
Sve se umirilo, čak i onda mala zraka više ništa ne pokušava, stoji.Tišina je sada postala već sablasna.Čuje se samo jezivo zavijanje vjetra koji se provlači kroz golo granje drveća.
Odjednom zatutnji s neba, a zlatni bljesak otkrije sve oblike,sve sjene....Sve se probudilo kao iz dubokog sna, a oblaci umjesto da se razvedre oni počeše plakati.Prvo polako,kap po kap.Svaka kaplja čula se kao udarac bubnja i svaki udar groma bio je sto puta jači u mojim ušima.Onda je grmljavina prestala ili nije, zamijenila je tutnjava tisuća vodenih gruda koje su padale brzinom svjetlosti.Iz oblaka je lilo tako kao da su tugu čuvanu kroz mnoge godine konačno "izbacili" iz sebe.
Iznenada pljusak prestane, a kroz veliki crni oblak se probije svjetlo.Oblak se rastvori i propusti i ostale zrake.Sve se obasja. Mrak prelazi u svjetlost,a tamni oblaci prelaze u snježno bijele,pahuljaste plahte.Polako klize otvarajući put suncu.Poprimaju različite oblike.
Vidim velikog zmaja kako progoni pahuljastu ribu.Riba pliva, iako nije u moru.I moja mašta se budi, mogu vidjeti sve što hoću.
Oni se prevrću , lete, spuštaju se ,ubrazavaju i usporavaju...Nestaju...Postaju sve rjeđi i rjeđi.Polako se smanjuju, ulaze u sebe, postaju zrak.Tamo gdje je maloprije stajao crni zastor i kasnije gdje su plovili bijeli brodovi sad je samo beskrajno plavetnilo na kojem sjaji dukat.
Oblaci su kao ljudi.Oni se mijenjaju.Uče na svojim pogreškama.Pokazuju svoje osjećaje,plaču i smiju se.Padaju i dižu se ponovo.Njihove promjene znaju biti nagle i iznenadne ili pak danima razmišljaju što će učiniti, oni su kao i mi.I ono što daje nadu je to.....da se mijenjaju, da to mogu.

.............

Naslov:Život je kazalište
Autor:Dead
Ocjena:5+


Cijeli naš život, cijeli svijet u kojem živimo je poput velikog glumišta, gdje svatko od nas igra već unaprijed izabrane uloge, koje nam netko jednostavno dodijeli, htjeli ih mi ili ne.Uloga brata, prijatelja, bogataša, provalnika...sve već viđeno, gdje mi dodajemo samo male improvizacije,specifične za nas kao glumce.
Sve su to uloge koje glumimo pred cijelim svijetom,maske koje drugi vide.No, igramo li uloge i pred samima sobom?često u laži uvjeravamo sami sebe kako govorimo istinu.Nekad smo toliko dobri da i sami sebe uvjerimo u tu laž,a istinu jednostavno zaboravimo.Vjerujem da nam je život postao takvim-ispod svake maske je još jedna,a jedna uloga stvara drugu, sve dok se glumac ne izgubi u samoj predstavi.Jedino po čemu se naša predstava, život, razlikuje od svih drugih je u tome da nema nikakvog scenarija-neka u jednom trenutku sasvim nevažna uloga može u idućoj sceni promijeniti tijek cijele predstave.
No, u toliko zapleta, u tako gustoj mreži krinka i laži,hoćemo li ikada uopće saznati tko smo uistinu mi, hoćemo li se ikad potpuno spoznati?Vjernici govore o posljednjem sudu-ako on uistinu postoji, možda je on upravo to-odbacivanje svih uloga koje smo u životu igrali,trenutak kad vidimo kakvi smo zapravo.Ako je zaista tako, ona ćemo za sve svoje uloge morati odgovarati, jer smo sami odabrali kako ćemo ih razvijati.
Zanima me jedno je li moguće spoznati istinu o sebi tijekom života?Možda je to prosvijetljenje o kojem neki govore, ali mislim da većina ljudi ne bi mogla izdržati istinu o sebi, spoznaju da su možda cijeli život živjeli u laži, pretvarajući se da su nešto što nisu.Odbacimo li krinke, bi li to bio raj, mjesto gdje bi svatko bio prihvaćen baš onakav kakav jest, neovisno o ulozi koju igra, ili bi to ipak bio pakao, gdje bi najgore u svakome izašlo na vidjelo?Što god od toga bilo,vjerojatno to nikada nećemo vidjeti ,jer smo svi tako navikli igrati svoje uloge da ne možemo zamisliti život bez njih.Jedini izbor koji nam zaista ostaje je izabrati kraj ove predstave.Vjerujem da svi želimo sretan, još samo to treba odglumiti.

srijeda, 09.07.2008.

Sretan put kovi

Evo kovi ovo čita pa je reko da stavim nešto prije nego otputuje pa ću na brzinu otipkat ovu svoju iako je na redu trebala bit njegova...blje


-----------------------------------------------------

Naslov : Mirisi jeseni (Prva školska zadaća prvog razreda)
Autor : Ja ja i samo ja
Ocjena : -5

-----------------------------------------------------

Hodam mokrom ulicom, nezamjećen u gomili ljudi koji se žure negdje... Gdje? Vjerojatno ni sami ne znaju. Možda ih sudbina zove, možda uživaju u ljepoti grada,a možda su,kao većina, već postali sjenke koje samo besciljno lutaju od mjesta do mjesta.

Umoran od tolike buke,skrećem u jednu od manjih uličica u blizini,a osjećam se kao da sam prešao u drugi svijet. Mokro lišće je posvuda i lijepi mi se za cipele dok hodam,a u ulici nema nikoga. Ovdje nema ogromnih nebodera natiskanih jedan na drugoga, ovdje su male, naigled zapuštene kuće sa dvorištima. Sve je tako pusto da me odjednom obuzima neka neugodna hladnoća - potpuno sam sam. Nema nikoga oko mene, pa se osjećam razotkriveno i nemoćno i pomišljam da bi mi ipak bilo bolje u onoj beskonačnoj vrevi.

Odjednom osjetim mirise oko sebe. Jabuke su već pale, te im sok iscurio po asfaltu i sada kao da prekrivaju cijelu ulicu. Dok mi slatkast miris ispunja nosnice,polako se osjećam bolje. Odbacujem misli o samoći i hodam dalje,polako. Odjednom me ispuni neka čudna toplina. Dolazi odnekud,no isprva ne mogu shvatiti što je to. Tada se napokon sjetim - miris pečenih kestena.

U tom mirisu osjećam svo bogatstvo i svu ljepotu jeseni. Napokon se sjećam svega - svih mirisnih jesenskih plodova, lišća u svim raskošnim bojama, kiše koja nekad tako godi nakon nesnosnih ljetnih vrućina. Okrenem se i shvatim da je sve to ustvari oko mene. Šareno lišće je na granam i na ulici, jesenski plodovi već zreli vise oko mene ili su već pali i svojim mirisima ispunjavaju ulicu, čekajući da začaraju nekog neupućenog prolaznika poput mene,a ja se ni ne pokušavam oduprijeti njihovoj čaroliji.

Odjednom me zvuk trube nasilno prekida iz transa - još jedna živčana sjenka u autu želi proći kroz tu malu ulicu, moj osobni hram jeseni, kako bi ubrzao svoj put prema ničemu. Razočaran i pomalo ljut, mičem se u stranu. Trag njegovih guma narušava savršenost boja na asfaltu. Polako krećem nazad u onu beskonačnu ulicu,u onu gomilu.

Ovaj put je drukčije, više se ne moram skrivati, više se ne osjećam onako sam i nemoćan. Bio sam tako blizu da postanem jedna od onih bezosjećajnih, besciljnih sjena, no sad sam spašen. Sad mogu podnijeti ovaj hladan i bezosjećajan svijet, jer su boje i mirisi jeseni još uvijek uz mene,u meni. Odlazim kući , ponovno potpun.

-----------------------------------------------------

Oke svašta... ne mogu vjerovat šta sam ja pisao.... nadam se da si sretan,idem pročitat Dagon do kraja sad

You're gonna go far kid

Bogijev književni vrhunac ne treba predstavljanje ... mislio ja da bi bilo zgodno ovako kako imam 4 "autora" malo razvrstati po ocjenama,pa evo neš trunčicu bolje od Grubbyevog (mislim dobilo je bolju ocjenu sad ne možemo znati je li bolje jer moramo svaku zadaćnicu tretirati kao zasebno književno djelo o yea)

-----------------------------------------------------

Naslov : Mirisi jeseni (Prva školska zadaća prvog razreda)
Autor : Bogi
Ocjena : 4

-----------------------------------------------------

Bujna jesenska gospođa objavi se prvim mokrim biserom, koji sjaji na crvenoj jabuci,ona daje ljudima sve snove i bezbrižne trenutke uz kapljicu vina gušću i važniju od krvi. Ta se gospođa diči šarenim ruhom i daje sočne dragulje i slatku radost, da bi se pred svoj odlazak rasplakala, rastužila kao da joj je žao što je nestao zeleni sjaj. Ona ni ne pokušava sakriti svoje suze te se početno ushićenje i raspričanost pretvara u monotono tapkanje u mraku i za sobom ostavlja kosture i obrise prirode. Ugasi svoju vatru i pognuto se povlači pred savršenom bjelinom.

Kročeći kroz gaj staješ u nešto što je prije nekoliko dana stvaralo život,a sad gnjili i truli stvarajući vlažni jesenski pokrivač. Ispred tebe s polugole grane padne najljepše umjetničko djelo ikad stvoreno. U tom trenutko kad se priroda razbaca bojama,oblicima,okusima i dodirima,u tom je smisao svega. Mašta ti se razbudi i rasplamsaju se sva tvoja osjetila. Shvatiš da trud nije bio uzaludan i da se muka isplati. Savršenost tog djela ti kazuje da ima nade.

Izlazeći iz bujne tmine šume, dolaziš do plodova ljudskog truda i cjelogodišnje strepnje. Zbog sočnih boba i mirisa sreće odlutaš u snove i sjetiš se sveg dobrog i lijepog,a sve loše odagna okus mladosti, okus nagrade, koji se javlja u smiraj godine.

Popneš se u krošnju jabuke i ugledaš vatre prirode. Kad ih ubereš, osjetiš se kradljivcem , lopovom, jer si prekinuo sponu koja hrani tu vatru i savršenost slike na kojoj je priroda radila cijelu godinu. Plaho se vratiš u kućicu i začuješ prvo tapkanje i prve suze, koje će se pretvoriti u vječnost.

Jesen. Jesen je užareno nebo u sumrak, ona je otopljeno zlato na površini mora, dolazi sporo kao što nestaje sunce iza smeđeg brežuljka,a brzo ju proguta hladan bijeli ugriz.

-----------------------------------------------------

Eto vidiš bogi nekad si mogo dobit 4 ,kad si malo pjesnički išao....trebaš pustit svojoj pjesničkoj mašti na volju ako oćeš 4 ... mislim više od toga ti je jasno da ne može -__-

utorak, 08.07.2008.

Evo prvi pravi post

Prvi post je Grubbyeva prva školska zadaćnica, kad ovako čitaš ispada da se on bojao da ce zavrsit sa nadasve cudnim ljudima u razredu,eh da je znao....
Mislim ono ,ocjena zadaćnice je -4 (tzv. Bogijeva konstanta),ali čisto zgodno zvuči,ko neko svjedočanstvo/reklama iz 24sata,samo za našu školu

-----------------------------------------------------

Naslov : Moja nova sredina (Prva školska zadaća prvog razreda)
Autor : Grubby (mislim mogu ja poslije stavljat prava imena na blog al ne znam želite li baš i to,ne znam jeste li računali da Kovi stvarno ovo želi na netu)
Ocjena : -4

------------------------------------------------------

Ova školska godina je velika godina za mene. Prvi razred. Veliko iščekivanje svakog osnovnoškolca.

Prvi dan je došao i prošao. Još uvijek se mogu sjetiti svečanosti za prve razrede i prozivke. Moram priznati da mi se srce doslovno spustilo u pete, ali nakon što čuješ svoje ime nastupa olakšanje. Čudno je bilo zamisliti kako će biti u razredu s djecom koja te neće doživljavati kao u osnovnoj školi.

Nakon toga nastava je započela. Počelo je polako (upoznavanjem),a s vremenom su došle prve zadaće,testovi i ispitivanja. Dobra stvar je bila ta što se moje mišljenje o razrednim kolegama iz dana u dan popravljalo. Svaki tračak sumnje koji je u meni postojao, sad je nestao. Bio sam uvjeren u svoj izbor škole.

Nakon dobrog starta,uspio sam dobiti i prvu lošu ocjenu. Ali,to nije sve. Zbog mnoštva gradiva nemam više slobodnog vremena,ni vremena za treninge. Broj sati koliko spavam za mene nije vrijedan spomena.

Zato su se pojavili problemi,poput nespavanja i nedostatka vremena za školu i obveze. Još jedan razlog manjka vremena vidim u putovanju iz Španskog u grad. Ali ja sam spreman sve te probleme zanemariti zbog dvije stvari - dobrog društva i dobrih profesora.

Ovakve kolege iz razreda nisam mogao ni zamisliti. Svi su otvoreni, razgovorljivi i zabavni. Isto to mogao bih reći i za profesore. Ovi profesori koje mi imamo mnogo su bolji od onih iz suprotne smjene. To mogu i posvjedočiti s obzirom na to da sam dva dana proveo u 1.d razredu i uvjerio se u tu tvrdnju.

Kad bih sve dobre i loše strane zbrojio , moram priznati da prevladavaju dobre. Zbog toga mislim da ćemo se Peta gimnazija i ja u budućnosti odlično slagati.

-------------------------------------------------------------------

Čudno je ovako čitati nešto što datira iz 27.10. prve školske godine... Tu ispada da on troši puno slobodnog vremena na učenje za školu. Onda ga je ubrzo "zelo"...ah,droga,dota i bela sve redom i imamo ono što se danas vucara po školi.

Bas me najvise zanima Grubby tvoj komentar kad ovo opet pročitaš,samo da znaš,sad si offline i dat ću ti blog čim dođeš na msn,i ovo nije moja ideja,ja samo pišem jer najbrže tipkam i nemoj me tući i jao kud baš po glavi...i kad saznaš da si na netu kao reklama za našu školu.

----Dejak

Prvi post...prije moje daktilografije

Vrhunac hrvatske pismenosti...

bljee ?

Ne mogu vjerovat da ja nes pisem po nekom blogu

Vjerojatno ce me MUP privest zbog ovog,ako sam sebe ne zatvorim prije nego izgorim.

----Dejak

<	prosinac, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv