ZADAĆNICE

utorak, 09.12.2008.

Naslov:Oblaci
Autor:Kovi
Ocjena:5+


Gledam u daljinu.Sve je crno, sve je mračno.Između mene i sunca nalazi se neprobojan zastor.Skriva mi svu svjetlost i toplinu, stavlja mi tamnu koprenu na oči.Ne vidim ništa....
Ništa osim rubova gustih oblaka i igre sjene sa malim tračkom svjetla koje se pokušava probiti kroz zid.Taj snop zlata skače s jednog na drugi kraj mrtvog broda upinjući se iz sve snage da nađe pukotinu kroz koju bi prodro.
Sve se umirilo, čak i onda mala zraka više ništa ne pokušava, stoji.Tišina je sada postala već sablasna.Čuje se samo jezivo zavijanje vjetra koji se provlači kroz golo granje drveća.
Odjednom zatutnji s neba, a zlatni bljesak otkrije sve oblike,sve sjene....Sve se probudilo kao iz dubokog sna, a oblaci umjesto da se razvedre oni počeše plakati.Prvo polako,kap po kap.Svaka kaplja čula se kao udarac bubnja i svaki udar groma bio je sto puta jači u mojim ušima.Onda je grmljavina prestala ili nije, zamijenila je tutnjava tisuća vodenih gruda koje su padale brzinom svjetlosti.Iz oblaka je lilo tako kao da su tugu čuvanu kroz mnoge godine konačno "izbacili" iz sebe.
Iznenada pljusak prestane, a kroz veliki crni oblak se probije svjetlo.Oblak se rastvori i propusti i ostale zrake.Sve se obasja. Mrak prelazi u svjetlost,a tamni oblaci prelaze u snježno bijele,pahuljaste plahte.Polako klize otvarajući put suncu.Poprimaju različite oblike.
Vidim velikog zmaja kako progoni pahuljastu ribu.Riba pliva, iako nije u moru.I moja mašta se budi, mogu vidjeti sve što hoću.
Oni se prevrću , lete, spuštaju se ,ubrazavaju i usporavaju...Nestaju...Postaju sve rjeđi i rjeđi.Polako se smanjuju, ulaze u sebe, postaju zrak.Tamo gdje je maloprije stajao crni zastor i kasnije gdje su plovili bijeli brodovi sad je samo beskrajno plavetnilo na kojem sjaji dukat.
Oblaci su kao ljudi.Oni se mijenjaju.Uče na svojim pogreškama.Pokazuju svoje osjećaje,plaču i smiju se.Padaju i dižu se ponovo.Njihove promjene znaju biti nagle i iznenadne ili pak danima razmišljaju što će učiniti, oni su kao i mi.I ono što daje nadu je to.....da se mijenjaju, da to mogu.

.............

Naslov:Život je kazalište
Autor:Dead
Ocjena:5+


Cijeli naš život, cijeli svijet u kojem živimo je poput velikog glumišta, gdje svatko od nas igra već unaprijed izabrane uloge, koje nam netko jednostavno dodijeli, htjeli ih mi ili ne.Uloga brata, prijatelja, bogataša, provalnika...sve već viđeno, gdje mi dodajemo samo male improvizacije,specifične za nas kao glumce.
Sve su to uloge koje glumimo pred cijelim svijetom,maske koje drugi vide.No, igramo li uloge i pred samima sobom?često u laži uvjeravamo sami sebe kako govorimo istinu.Nekad smo toliko dobri da i sami sebe uvjerimo u tu laž,a istinu jednostavno zaboravimo.Vjerujem da nam je život postao takvim-ispod svake maske je još jedna,a jedna uloga stvara drugu, sve dok se glumac ne izgubi u samoj predstavi.Jedino po čemu se naša predstava, život, razlikuje od svih drugih je u tome da nema nikakvog scenarija-neka u jednom trenutku sasvim nevažna uloga može u idućoj sceni promijeniti tijek cijele predstave.
No, u toliko zapleta, u tako gustoj mreži krinka i laži,hoćemo li ikada uopće saznati tko smo uistinu mi, hoćemo li se ikad potpuno spoznati?Vjernici govore o posljednjem sudu-ako on uistinu postoji, možda je on upravo to-odbacivanje svih uloga koje smo u životu igrali,trenutak kad vidimo kakvi smo zapravo.Ako je zaista tako, ona ćemo za sve svoje uloge morati odgovarati, jer smo sami odabrali kako ćemo ih razvijati.
Zanima me jedno je li moguće spoznati istinu o sebi tijekom života?Možda je to prosvijetljenje o kojem neki govore, ali mislim da većina ljudi ne bi mogla izdržati istinu o sebi, spoznaju da su možda cijeli život živjeli u laži, pretvarajući se da su nešto što nisu.Odbacimo li krinke, bi li to bio raj, mjesto gdje bi svatko bio prihvaćen baš onakav kakav jest, neovisno o ulozi koju igra, ili bi to ipak bio pakao, gdje bi najgore u svakome izašlo na vidjelo?Što god od toga bilo,vjerojatno to nikada nećemo vidjeti ,jer smo svi tako navikli igrati svoje uloge da ne možemo zamisliti život bez njih.Jedini izbor koji nam zaista ostaje je izabrati kraj ove predstave.Vjerujem da svi želimo sretan, još samo to treba odglumiti.

<	prosinac, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv