~ jeste li znali... ~

24.09.2005., subota

... da postoji mit o tome kako leminzi svoju populacijsku prekobrojnost rješavaju masovnim kolektivnim samoubojstvima?

na arktiku preživljava nekoliko vrsta leminga i voluharica. leminzi su poznatiji i popularniji, vjerojatno zbog mitova u kojima se govori o tome kako se tisuće pufnastih, zdepastih beštijica periodički odlučuju na samoubojstvo skokom preko litice ravno u more. istina o tome i nije baš manje fantastična. vrste leminga i voluharica koje obitavaju u arktičkoj tundri prolaze kroz razdoblja velikih brojčanih fluktuacija. s velikim brojem mladunaca, koji se kote svake godine i koji vrlo brzo spolno sazrijevaju i postaju spremni za daljnje razmnožavanje, populacije mogu doseći vrlo velike razmjere. u tim "baby-boom" godinama, mnoštvo predatora uživa u hedonističkim leminškim blagodatima, a među njima i žderonje, lisice, vukovi, zerdavi, razne ptice strvinarke, pa čak i neke ribe. ako ih same prirodne katastrofe - kao što su, na primjer, suša, iznenadno jako topljenje debelog snježnog pokrivača ili neobično oštra zima - ne ubiju, slijedi prenapučivanje. među jedinkama raste agresija, što rezultira krvoprolićima i kanibalizmom. jednom kad gomila iscrpi sve zalihe hrane tako što je pojela svo jestivo bilje u okolini, javljaju se dva fenomena - masovna emigracija i nagli krah populacijskog broja. leminzi su dobri plivači te "emigranti" spremno ulaze u sve vodene prepreke na koje naiđu. ali ako leming procijeni da je susjedna obala predaleko i izvan dosega, jednostavno se samo utopi, bez prevelikih dvojbi. populacijski krahovi su mnogo ekstremniji i iznenadniji, a rezultat su crkotine razasute po cijeloj tundri. nakon više od 20 godina uloženih u svrhu istraživanja razloga pojave cikličkih ekstremnih smanjenja broja leminga, pojavile su se mnoge teorije, ali ne i konkretni odgovori. neka od predloženih objašnjenja uključuju kombinacije izgladnjivanja i predatorstva. ali mnoga promatranja ukazuju na to da su ovakva objašnjenja nezadovoljavajuća. na primjer, populacijski krahovi su se događali i u odsutnosti velikog broja predatora, a i eksperimenti sa nadoknađivanjem zaliha hrane u kritičnim godinama nisu spriječili nagli pad populacije. najnovija teorija, koju su iznijela dva britanska znanstvenika, pretpostavlja da je masovna smrt zapravo - ubojstvo! a uzrokuje ga nekoliko vrsta biljaka koje proizvode otrov koji ih i obično štiti od toga da budu pojedene. ova teorija se nadovezuje na jednu od prijašnjih teorija, koja je tvrdila da su fluktuacije u populaciji leminga uzrokovane toksinima u njihovoj hrani, ali ta je ipak bila odbačena eksperimentima u kojima veza između populacijskih ciklusa leminga i koncentracije otrova u njihovoj hrani nije pronađena. novi teoretski model pretpostavlja da se leminzi, kada iscrpe sve zalihe uobičajene hrane, okreću neuobičajenoj biljnoj hrani. ti alternativni hranidbeni izvori odgovaraju na njihov napad tako što počinju proizvoditi smrtonosni otrov koji uzrokuje masovno izumiranje. autori ove teorije pretpostavljaju da je jedan od glavnih uzroka destrukcije biljka empetrum nigrum (slika lijevo), širokorasprostranjeno zimzeleno grmlje. drugi sumnjivac je arktička borovnica, vaccinium uliginosum. no, za konačnu identifikaciju krivca još se moraju pričekati konkretni rezultati eksperimenata. primijećeno je da nakon populacijskig kraha brojčano stanje leminga ostaje nisko duže vrijeme. taj produženi period malobrojnosti ne objašnjava se niti jednom od prije spomenutih teorija. u novom modelu pretpostavlja se da su efekti smrtonosnog otrova dugoročni i da utječu na nekoliko generacija tako što smanjuju uspješnost u razmnožavanju leminga. zbog susreta s takvim smrtonosnim oružjem, logično bi bilo očekivati da će leminzi tijekom intenzivne prirodne selekcije evolucijski razviti imunitet na takav otrov. no, izlaganje otrovu događa se samo kada je populacija na brojčanom vrhuncu. dok god je preferirana hrana dostupna, otrovne vrste se izbjegavaju, ili se jedu u vrlo malim količinama. dugo vrijeme između svakog "masovnog izumiranja" vjerojatno je uzrok tome što ne dolazi do evolucijskog napredovanja i stvaranja imuniteta. otrovne biljke su na dvostrukom dobitku - uspijevaju se obraniti, ali i ubijaju neprijatelja. s druge strane, evolucija nije u mogućnosti pomoći leminzima nekim sredstvom za samoobranu od ovog savršenog ubojstva.

11:15 - Komentari (17) - Ispis - #

23.09.2005., petak

23.09.

jesenski ekvinocij. 12 sati dana i 12 sati noći. samo kratko javljanje, prije novog posta: začkoljica želi svima sretan prvi dan jeseni! počela je u 00:23h. i trajati će do 21.12, u 19:35h. idemo dalje. :)

11:21 - Komentari (3) - Ispis - #

18.09.2005., nedjelja

... koja se baština u hrvatskoj nalazi pod zaštitom UNESCO-a?

na UNESCO-voj listi zaštićenih objekata kulturne i prirodne baštine se krajem lipnja 2002. godine nalazilo ukupno 730 objekata. od toga su 563 objekta bila kulturna, 144 prirodna i 23 kombinirana. najviše ih je imala španjolska (36), a slijedile su je italija (35), francuska (28), kina i njemačka (svaka po 27), velika britanija (24), indija (23), meksiko (22), SAD (19), brazil i rusija (po 17)... od 169 zemalja svijeta s objektima na listi svjetske baštine UNESCO-a hrvatska je s još 10 zemalja s po 7 objekata dijelila od 25. mjesto. na svjetskoj listi prirodne baštine nalaze se: 1. plitvička jezera 2. velebit a od kulturne baštine tu su: 3. stara jezgra dubrovnika 4. dioklecijanova palača u splitu 5. stara jezgra trogira 6. katedrala sv. jakova u šibeniku 7. eufrazijeva bazilika u poreču čak 47 zemalja svijeta zaštitilo je više od 10% svog teritorija, a njih 15 i više od 20%.

16:11 - Komentari (8) - Ispis - #

10.09.2005., subota

... zašto za kosu, koja je žute boje, kažemo da je plava?

ovo pitanje mi je prije nekog vremena postavila jacab, negdje u komentarima nekog posta. sad sam se toga sjetila pa zaključih da ne bi bilo zgorega ponoviti odgovor i u obliku novog ovotjednog posta. naime, kako primjećuje francuski lingvist andre martine, stare narode su fascinirali svjetlost i sjaj, a ne boja u današnjem značenju, pa su prema svjetlosti i sjaju i ocjenjivali svijet oko sebe. upravo plava boja je davno prije bila simbol svjetlosti (a ne bijela boja, kao danas). da bi se nekako razriješila, enigma plavog očito se mora vratiti na početak - na stanje ranog poimanja svijeta, kada su ljudi kromatske odlike ocjenjivali - i to je opće pravilo - kao niz prijelaznih varijacija između tamnog i svijetlog, između crnog i bijelog, između noći i dana. razumijevanje plavog kao boje neba, ili boje mora, ili boje zrele šljive, stabilizirano je tek kasnije, kada su europski jezici već razvijali vlastitu terminologiju za boje. u slavenskim jezicima termin plav, plava, plavo je vezan za nekoliko semantičkih polja: - za boju dnevnog neba (u opozitu sa noćnim), - za najsvjetliji ljudski tip i - (povijesno) za boju sazrelih polja. danas više polja ne vidimo kao plava. nebo nam je nesumnjivo plavo. ...ali - iz nekog razloga - održala se, kao zasebna vrijednost, svjetlina u plavom, u značenju tog pridjeva kada se njime opisuje ljudska boja. i to uprkos činjenici da se time pravi jezični problem u pogledu njegovog razumijevanja. inače - jezik, kao sustav koji u datoj jezičnoj zajednici funkcionira kao kôd za uspješno sporazumijevanje - pokazuje izvjesne osobine autokorekcije, kojom se eliminiraju izvori nejasnoća i zabuna. ali u slučaju pridjeva plav slavenski jezici, očito, prave izuzetak.

18:00 - Komentari (16) - Ispis - #

03.09.2005., subota

... zašto su pri zalasku sunce i nebo oko njega crvene boje?

boje zalaska sunca su posljedica udaljenosti što je sunčeva svjetlost mora prijeći kroz zemljinu atmosferu. što je sunce niže, njegova svjetlost mora prolaziti kroz veći dio zemljine atmosfere. sunčeva svjetlost predstavlja mješavinu svjetlosti svih boja. mi obično tu mješavinu svjetlosti vidimo kao bijelu. atmosfera sadrži mnoge čestice prašine, vodene pare i nečistoća. kada svjetlost prolazi kroz atmosferu, spomenute čestice apsorbiraju (upijaju) neke valne duljine (tj. određene boje) iz sunčeve svjetlosti, a druge pak odbijaju od sebe i rasipaju ga dalje u prostoru. također, neke valne duljine slobodno prolaze nepromijenjene. pri kraćem putu pri prolasku svjetlosti kroz atmosferu, vrlo se malo svjetlosti stigne raspršiti (a to su obično kratkovalne plava, ljubičasta i zelena boja), dok veliki dio direktno stiže do površine zemlje. no, kada sunce padne bliže horizontu i spusti se sumrak, sunčeve zrake prelaze duži put kroz atmosferu do očiju promatrača, pa se skoro sva plava svjetlost izgubi u atmosferi između sunca i promatrača. time u atmosferi ostaje veći dio dugovalne crvene i žute boje koja se rasipa u prostor, pa nam je stoga i zalazak sunca crvenih nijansi. rasipanjem svjetlosti objašnjava se i to što nam tijekom dana nebo izgleda plavo. ljubičasta i plava svjetlost imaju kratke valne duljine i naša ih atmosfera rasipa 10x više nego crvene svjetlosne valove. to znači da crvene zrake idu pravo kroz atmosferu, dok se plavi valovi rasipaju o čestice u zraka, vode i prašine, tako da kad pogledamo u nebo, vidimo tu plavu, rasutu svjetlost. update (04.09.2005.): no, jedan američki profesor tvrdi da nebo ustvari nije plavo! kaže da ljudskom oku ono samo tako izgleda. ljudski um mješavinu svjetlosti različitih valnih dužina na nebu interpretira kao nebeski plavu, ali druge životinje vide boje koje mi ne možemo ni zamisliti. "Znamo da neki insekti vide drugačiji spektar svjetsloti od nas. Oni ne vide one dulje valne dužine – crvene – koje mi vidimo, ali vide kraće od onih koje mi vidimo: oni vide ultraljubičastu valnu dužinu. Dakle, kada pčela pogleda u nebo, ona vidi ultraljubičastu svjetlost koju mi ne možemo vidjeti". detaljnije pročitajte ovdje.

11:56 - Komentari (11) - Ispis - #