Marketing
... da postoji mit o tome kako leminzi svoju populacijsku prekobrojnost rješavaju masovnim kolektivnim samoubojstvima?
na arktiku preživljava nekoliko vrsta leminga i voluharica.
leminzi su poznatiji i popularniji, vjerojatno zbog mitova u kojima se govori o tome kako se tisuće pufnastih, zdepastih beštijica periodički odlučuju na samoubojstvo skokom preko litice ravno u more.
istina o tome i nije baš manje fantastična.
vrste leminga i voluharica koje obitavaju u arktičkoj tundri prolaze kroz razdoblja velikih brojčanih fluktuacija. s velikim brojem mladunaca, koji se kote svake godine i koji vrlo brzo spolno sazrijevaju i postaju spremni za daljnje razmnožavanje, populacije mogu doseći vrlo velike razmjere.
u tim "baby-boom" godinama, mnoštvo predatora uživa u hedonističkim leminškim blagodatima, a među njima i žderonje, lisice, vukovi, zerdavi, razne ptice strvinarke, pa čak i neke ribe.
ako ih same prirodne katastrofe - kao što su, na primjer, suša, iznenadno jako topljenje debelog snježnog pokrivača ili neobično oštra zima - ne ubiju, slijedi prenapučivanje.
među jedinkama raste agresija, što rezultira krvoprolićima i kanibalizmom.
jednom kad gomila iscrpi sve zalihe hrane tako što je pojela svo jestivo bilje u okolini, javljaju se dva fenomena - masovna emigracija i nagli krah populacijskog broja.
leminzi su dobri plivači te "emigranti" spremno ulaze u sve vodene prepreke na koje naiđu.
ali ako leming procijeni da je susjedna obala predaleko i izvan dosega, jednostavno se samo utopi, bez prevelikih dvojbi.
populacijski krahovi su mnogo ekstremniji i iznenadniji, a rezultat su crkotine razasute po cijeloj tundri.
nakon više od 20 godina uloženih u svrhu istraživanja razloga pojave cikličkih ekstremnih smanjenja broja leminga, pojavile su se mnoge teorije, ali ne i konkretni odgovori.
neka od predloženih objašnjenja uključuju kombinacije izgladnjivanja i predatorstva. ali mnoga promatranja ukazuju na to da su ovakva objašnjenja nezadovoljavajuća.
na primjer, populacijski krahovi su se događali i u odsutnosti velikog broja predatora, a i eksperimenti sa nadoknađivanjem zaliha hrane u kritičnim godinama nisu spriječili nagli pad populacije.
najnovija teorija, koju su iznijela dva britanska znanstvenika, pretpostavlja da je masovna smrt zapravo - ubojstvo!
a uzrokuje ga nekoliko vrsta biljaka koje proizvode otrov koji ih i obično štiti od toga da budu pojedene.
ova teorija se nadovezuje na jednu od prijašnjih teorija, koja je tvrdila da su fluktuacije u populaciji leminga uzrokovane toksinima u njihovoj hrani, ali ta je ipak bila odbačena eksperimentima u kojima veza između populacijskih ciklusa leminga i koncentracije otrova u njihovoj hrani nije pronađena.
novi teoretski model pretpostavlja da se leminzi, kada iscrpe sve zalihe uobičajene hrane, okreću neuobičajenoj biljnoj hrani. ti alternativni hranidbeni izvori odgovaraju na njihov napad tako što počinju proizvoditi smrtonosni otrov koji uzrokuje masovno izumiranje.
autori ove teorije pretpostavljaju da je jedan od glavnih uzroka destrukcije biljka empetrum nigrum (slika lijevo), širokorasprostranjeno zimzeleno grmlje. drugi sumnjivac je arktička borovnica, vaccinium uliginosum.
no, za konačnu identifikaciju krivca još se moraju pričekati konkretni rezultati eksperimenata.
primijećeno je da nakon populacijskig kraha brojčano stanje leminga ostaje nisko duže vrijeme.
taj produženi period malobrojnosti ne objašnjava se niti jednom od prije spomenutih teorija.
u novom modelu pretpostavlja se da su efekti smrtonosnog otrova dugoročni i da utječu na nekoliko generacija tako što smanjuju uspješnost u razmnožavanju leminga.
zbog susreta s takvim smrtonosnim oružjem, logično bi bilo očekivati da će leminzi tijekom intenzivne prirodne selekcije evolucijski razviti imunitet na takav otrov.
no, izlaganje otrovu događa se samo kada je populacija na brojčanom vrhuncu. dok god je preferirana hrana dostupna, otrovne vrste se izbjegavaju, ili se jedu u vrlo malim količinama.
dugo vrijeme između svakog "masovnog izumiranja" vjerojatno je uzrok tome što ne dolazi do evolucijskog napredovanja i stvaranja imuniteta.
otrovne biljke su na dvostrukom dobitku - uspijevaju se obraniti, ali i ubijaju neprijatelja.
s druge strane, evolucija nije u mogućnosti pomoći leminzima nekim sredstvom za samoobranu od ovog savršenog ubojstva.
Post je objavljen 24.09.2005. u 11:15 sati.