~ jeste li znali... ~

25.08.2005., četvrtak

... kada su ljudi počeli pušiti duhan?

vjeruje se da su ljudi počeli koristiti lišće duhana za pušenje i žvakanje još tamo negdje oko 1000. g.p.n.e. duhan je biljka izvorno s američkog kontinenta. tamo raste već više od 8000 godina. kako i zašto je prvi put duhan upotrebljen za pušenje - nitko ne zna, ali se vjeruje da su ga tako prvi put upotrijebili pripadnici srednjoameričke civilizacije maya. iz centralne amerike takva upotreba duhana nadalje se postupno proširila po svim starim civilizacijama sjeverne i južne amerike. 1493. godine rodrigo de jerez postao je prvi pušač europljanin u povijesti. on je bio član istraživačke posade christophera columba i prvi je među njima uvukao dim verzije kubanske cigare tadašnjeg novog svijeta. kada se vratio kući, pogriješio je što je pripalio jednu takvu cigaru na javnom mjestu te je, zbog svoje nepromišljenosti od strane španjolske inkvizicije bačen u zatvor na 3 godine. tako je de jerez postao i prva žrtva anti-pušačkog lobija! sir john hawkins (1532 - 1595) bio je prvi engleski trgovac robljem. 1560-ih godina poveo je tri ekspedicije od afrike do kariba i smatra se osobom koja je prva donijela duhan (kao biljku) na englesko tlo, a sir francis drake (1541 - 1596) - prvi kapetan koji je jedrima obišao svijet - vjerojatno je upoznao englesku s primjenom istoga. postoje još neki kandidati za mjesto 'upoznavača' - sir walter raleigh, te njegov nećak richard grenville. prva naručena brodska pošiljka duhana u englesku stiže oko 1565. godine. engleski kralj james I (1566- 1625) objavljuje 1604. opširan protuproglas o duhanu, "a counterblast to tobacco" u kojem oštro zabranjuje konzumiranje duhana u londosnkim pivnicama, nazivajući ga "sotonskim izumom". kasnije je pak promijenio mišljenje i "nacionalizirao" englesku industriju duhana te čak smanjio i poreze na isti. otprilike u isto to vrijeme duhan je u rusiji smatran smrtnim grijehom i bilo ga je zakonom zabranjeno posjedovati u bilo kojem obliku. uobičajene kazne za one koji bi prekršili zakon bile su rasijecanje usnica ili šibanje (nekada i do smrti). u turskoj, perziji i indiji kao lijek za odvikavanje od pušenja bila je propisana smrtna kazna. 1600.g. plantažna proizvodnja duhana uspostavljena je i u novom svijetu. a unatoč tome što je duhan bio zabranjen i od strane pape clementa VIII., koji je svakoga tko je pušio na svetim mjestima kažnjavao izbacivanjem iz kršćanske zajednice, pušenje je postajalo sve popularnije među europljanima. prve cigarete umotane u papirić, kakve danas poznajemo, napravljene su 1832.g. rašireno je vjerovanje da su prve takve cigarete napravili egipatski vojnici tijekom tursko-egipatskog rata. neki drugi povjesničari pretpostavljaju da su rusi i turci naučili sve o cigaretama od francuza, koji su pak sve o pušenju čuli od španjolaca. još su seviljski prosjaci u 17. st. pravili "papalette" u obliku cigareta, motavši ostatke bačenih čikova starih cigara u papiriće. 1856. otvorena je prva industrija duhana. nalazila se u walworthu, engleska, a vlasnik joj je bio robert golag, veteran krimskih ratova. već 1858. javljaju se prvi strahovi od mogućih posljedica pušenja. 1900-ih je cigara nakon ručka, uz čašu porta ili brandyja postala tradicija kod europske gospode, koji su za tu priliku čak oblačili i posebne 'pušačke' jakne i šešire. cigarete su također postale uobičajeni dio života. u I. i II. svjetskom ratu cigarete su enormno popularne među vojnicima na ratištu i postale poznate kao vojnički dim. 1950-ih dokazana je povezanost raka pluća i pušenja kao uzroka. 1965. u britaniji je zabranjeno reklamiranje cigara i cigareta na televiziji, a 1970. isto to i u SAD-u. od 1990-ih do danas se polako ponovno u svijetu sve više zabranjuje uživanje duhanskih proizvoda na javnim mjestima.

12:53 - Komentari (17) - Ispis - #

20.08.2005., subota

... da i štakori imaju uzdah u znak olakšanja?

najnovija istraživanja pokazala su upravo to - naime, kada očekivani električni šok izostane, štakori koriste uzdah olakšanja. znanstvenici su trenirali štakore da očekuju električni šok nakon određenog zvučnog signala, konstantno ih šokirajući nakon istog. isto tako, tijekom 'treninga', istraživači su također ponekad davali i drugi signal, koji je značio da će očekivani šok izostati, tako da su štakori naučili taj signal povezati s predahom. nakon tog drugog signala pokazalo se da štakori vrlo često uzimaju duboki dah - onakav kakav je kod ljudi povezan s olakšanjem. istraživači s nencki instituta eksperimentalne biologije u varšavi svoja zapažanja objavili su u srpnju 2005. u online izdanju znanstvenog časopisa "Physiology & Behavior". šokove koje su puštali štakorima opisali su kao blage. duboki uzdah je uobičajena reakcija u mnogih sisavaca, a time snabdijevaju dodatni zrak u dijelove pluća koji su inače slabije prozračena. uzdasi su također povezani s emocijama, uključujući uznemirenost i tjeskobu, ljutnju, srdžbu i jad, kao i - očito, sudeći po iskustvu - olakšanjem i opuštanjem. ako se uzdasi pojavljuju s određenim raspoloženjima, to može značiti da su oni znak tog raspoloženja. istraživači su otkrili da su štakori odahnuli 7 puta više u periodu kad se nije očekivao šok, tj. nakon drugog signala, nego tijekom perioda straha. također su odahnuli 20 puta više tijekom razdoblja između 2 ispitivanja. ova jasna korelacija uzdaha i olakšanja (zbog znanja da će električni šok u rep izostati) podupire dosadašnje hipoteze da uzdasi kod sisavaca koji žive u skupinama funkcioniraju kao signali za sigurnost.

09:16 - Komentari (14) - Ispis - #

14.08.2005., nedjelja

... koja je vrsta najljuća među papričicama, a time ujedno čini i najljući začin na svijetu?

odgovor je: tepin (Capsicum annuum v. aviculare). tepin je papričica sićušnog ploda, promjera oko pola centimetra (5 - 6 mm) (na slici lijevo - u prirodnoj veličini) koji uspijeva na divljim biljkama što rastu u suhim pustinjama sjevernog meksika. sušeni tepini su mnogo ljući od papričica habanero ili tabasco. tepin je biljka trajnica i raste u obliku zaobljenih grmova koji se mogu iskopati te prenijeti na zatvoreno preko zimskih mjeseci i razdoblja mraza. nakon toga, kad zatopli, ponovno se mogu iznijeti van. kasno sazrijevaju. obično im treba 120 dana da izbace zeleni plod, a onda još dodatnih 80 dana (dakle, ukupno 200 dana) da se razvije u zreli, crveni plod. sve vrste papričica su trajnice. tepin se može uzgajati u posudama zapremine 2-3 galona (7,5 - 11 litara). na taj način biljka može uspijevati 4-5 godina. obzirom da je divlja biljka, sjeme će početi klijati u razdoblju između 3-12 tjedana, pri temperaturi između 26 i 29°C, a postotak proklijanih sjemenki može biti između 55% i 90 (pa i više) %. da bi se dočarala ljutinu tepina, postoje različite skale ljutine. ja ću ovdje prikazati (pojednostavljenu) dremannovu skalu. brojevi govore koliko će unci salse imati ljutinu od samo jedne unce ploda papričice. 1 unca = 28,35 grama općenito - svježi crveni plodovi su 2-3 puta ljući od zelenih plodova, a suhi plodovi su 2 - 10 puta ljući od svježih. slova u zagradama stoje za suhi plod (d) ili svježi plod (f). slatka paprika---------------------------0 cubanelle-------------------------------1.5 (f) conquistador-----------------------------9 (f) rio grande------------------------------25 (f) sandia----------------------------------42 (f) mulato---------------------------------135 (f) trupti----------------------------------400 (f) sucutuba habanero--------------------555 (f) cayenne long slim (duga ljutica)-------625 (f) cayenne french------------------------667 (f) habanero ecuador red-----------------833 (f) manzano yellow------------------------840 (f) aji yellow----------------------------1,000 (d) tapahuna indian habanero-----------1,333 (f) portugal hot-------------------------1,428 (f) papafina habanero-------------------1,667 (f) fogoso habanero--------------------2,222 (f) doida habanero----------------------3,333 (f) xixixi habanero-----------------------5,000 (f) beberrona habanero------------------6,666 (f) round chilly--------------------------7,143 (d) rebentona habanero-----------------9,000 (f) red chili (crveni feferon)------------10,000 (f) tabasco----------------------------10,000 (f) habanero orange------------------ 10,000 (f) habanero white bullet--------------16,000 (d) zimbabwe bird----------------------19,500 (d) assam------------------------------20,000 (d) indian pc-1-------------------------25,000 (f) habanero gold bullet 40k-----------40,000 (f) tepín ---------------------- 20,000-64,000(d) to znači da će 1 unca tepina proizvesti 20000 do čak 64000 unci salse. drugim riječima, prevedeno u metričke mjere, nešto više od 28 grama tepina dat će nam od 567 do 1814 kilograma salse! za znatiželjne (hrabre? lude?) evo načina pripreme salse: namačite sušene pahuljice tepina u malo soka limete 24 sata, što je dovoljno da pahuljice omekšaju, zatim ih stavite u mikser (tj. blender) i dodajte još toliko limetinog soka da se dobije tekući umak. ohladite u hladnjaku. rok trajanja - neograničen. sretno.

09:55 - Komentari (18) - Ispis - #

07.08.2005., nedjelja

... da su zlatne ribice jestive?

zlatna ribica (carassius auratus) je među prvim vrstama "udomaćenih" riba, a i danas je najčešći stanovnik akvarija. kao relativno mali član iz porodice šarana, zlatna ribica je pripitomljena verzija tamnosivog kineskog šarana koji je dovežen u europu krajem 17. stoljeća. maksimalno može narasti do dužine od 59 cm, a maksimalna težina joj je do 3 kg, iako su ovoliki primjerci vrlo rijetki. najčešće narastu do polovine tih dimenzija. zlatna ribica izvorno živi u rijekama, jezerima i mirnim vodama do dubine 20 m. to su slatke vode u područjima suptropske klime s pH između 6 i 8. temperatura vode u kojoj može preživjeti je u prilično velikom rasponu, između 0 i 41°C! jelovnik im se sastoji od račića, kukaca i vodenog bilja. polažu jajašca u vodenu vegetaciju. najveću popularnost u akvaristici zlatne ribice duguju svojoj otpornosti i izdrživosti. zlatna ribica je hladnovodna riba i može živjeti u akvarijima bez grijača, pa i u vrtnim jezercima. tako na otvorenom može preživjeti čak i kratak period hladnoće, kad se na površini stvori tanak sloj leda, i to sve dok ispod leda ima dovoljno kisika. jeste li znali da su zlatne ribice jestive? eto. jesu. ali se vrlo rijetko mogu naći na jelovniku. :) selektivno razmnožavanje i uzgajanje dovelo je do stvaranja nekoliko varijeteta u bojama zlatnih ribicam od bijele, crvene, raznih nijansi narančaste, žute pa i crne. također su umjetno dobiveni i različiti oblici tijela, peraja i očiju. takve ekstremne verzije zlatnih ribica mogu opstati samo u akvarijima jer su manje otporne na uvjete iz okoline nego originalni, 'divlji' varijeteti. zlatna ribica i ostale vrste iz porodice šarana često se puštaju u ribnjake da bi smanjile populaciju komaraca koje se razmnožavaju oko vode. no to često može dovesti i do neželjenih posljedica što se lokalnog ekosustava tiče. iako su se isprva zlatne ribice držale u malim kuglastim akvarijima, zdrava i sretna ribica morala bi imati na raspolaganju najmanje 40 litara vode da bi doživjela punu starost. svaka iduća zlatna ribica u akvariju zahtijeva dodatnih 20 litara, pa čak i do 200 L, ovisno o veličini. rečeno je već da zlatne ribice mogu preživjeti u ovećem temperaturnom rasponu vode, ali optimalna temperatura vode u akvariju bila bi oko 20 do 22°C. što se hranjenja tiče, svejedi su. ribica će veselo pojesti svu hranu koju joj stavite na raspolaganje, time se dovodeći i u stanje prejedenosti (ako je prečesto ili previše hranite) što može dovesti do kobne začepljenosti crijeva te do vrlo bolne smrti. do spolne zrelosti će se razviti samo u slučaju da joj se omogući dovoljna količina vode i pravih nutrijenata. razmnožavanje obično slijedi nakon određene promjene temperature, najčešće u proljeće. jajašca koja je ribica polegla u vodeno bilje treba odvojiti u poseban akvarij da ne bi došlo do kanibalizma - roditelji često, bez ikakvih problema, pojedu sve što se miče u vodi, pa tako i svoje potomke. među američkim studentima godinama je vladao hir gutanja zlatnih ribica kao oblik senzacije. prva takva 'zabava' zabilježena je 1939. godine na harvardu. studenti su se ovakve zabave zasitili tek nekoliko desetljeća poslije. u mnogim zemljama, organizatori karnevala i sajmova često su dijelili zlatne ribice u plastičnim vrećicama, kao nagradu za osvojenu igru ili tombolu. u ujedinjenom kraljevstvu vlada je predložila zakon o zabrani ovakvog oblika "nagrađivanja", ali izvještaj iz 2005. godine pokazao je da je taj prijedlog odbačen. često se spominje kako zlatna ribica ima memoriju koja traje samo nekoliko sekundi, ali to nije posve točno. one imaju nešto što bismo mogli nazvati selektivnom memorijom. drugim riječima, one imaju neku vrstu svijesti o tome da se nešto dogodilo u nedavnoj prošlosti, ali ne mogu točno odrediti što to. zlatne ribice mogu se naučiti jesti iz točno određenih prstenova - hranilica u akvarijima ili čak iz ruke vlasnika, jer se sjećaju da je u tom prostoru (tj. tamo gdje je hranilica) uvijek nešto dobro, samo što se ne mogu sjetiti što je to dobro. ako je neki predator u blizini (npr. čaplja), vrlo vjerojatno će se sakriti dok opasnost ne prođe, samo što neće znati od čega se to skriva. jednostavno zna da je potrebno skrivanje u tom trenutku i to je to. zlatna ribica također ima određen pojam o vremenu i u akvarijima (tj. u zatočeništvu) može prepoznati kada je vrijeme hranjenja. to se vidi po njenoj uzbuđenosti kad se pojavi 'hranitelj'. ... uhvatio mujo zlatnu ribicu. i ona mu ispadne. - a ništa ribo... onda idemo zlataru.

21:54 - Komentari (9) - Ispis - #

02.08.2005., utorak

... da je i tutankamon nosio dreadlockse?

evo jedan post o povijesti dreadlocksa. ukratko. mnogi danas ne znaju da postoji razlika između onoga što se tradicionalno naziva dreadlocks i modernog poimanja toga naziva. dreadlocks imaju dugu povijest, a vezani su i uz neka religijska shvaćanja. dreadlocks se tradicionalno povezuju s vjerom ras tafarija i simboliziraju njihovu odanost bogu. iako povijest dreadlocksa i njihova veza s rastafarijancima počinje negdje oko 1920-ih, vjeruje se da su razne stare kulture mrsile kosu u ovaj oblik tisućama godina u prošlost. zapravo, mnogi vjeruju da artefakti iz starog khemeta (egipta) prikazuju crteže svećenika i članova kraljevskih obitelji s dreadlocksima na glavi. ako znamo da je ta drevna civilizacija postojala još prije 3500 tisuća godina, dreadsi su, očito, prisutni jako dugo. prvi pravi zapisi u kojima se spominju dreadlocksi, jesu oni na indijskim vedama, još iz 1800. g.p.n.e. mnoga germanska plemena su ih također nosila, grci, samson i ivan krstitelj, ljudi s prostora oceanije te naga indijanci. i tutankamon ih je nosio - a oni postoje i danas. afričko pleme mau mau nosili su dreadlockse da bi zastrašili kolonizatore kenije. čak je i cezar tvrdio da su ih stari kelti nosili, opisujući njihovu "zmijsku kosu". sredinom 20. stoljeća dreadlocks su postali simbol prkosa onih koji su ih nosili naspram društva u kojem su, na neki način, bili potisnuti ili odbačeni. usprkos toj socijalnoj averziji, rastafarijanizam se i dalje kontinuirano širio, a nakon svjetski poznate ikonizacije dreadlocksa sa bobom marleyem, postupno su postajali sve više prihvaćani u društvu. 1980-ih bob marley umire, ali njegov utjecaj na širenje kulture dreadova je i dalje rastao. mnogi raste i ne-raste počeli su mrsiti kosu u dreadlockse, iako se to i dalje u javnosti smatralo nekom vrstom tabua. u kasnim 1990-im popularizacija dreadlocksa je narasla do te mjere da se u nekim prostorima nošenje ovakve frizure smatralo ultra modernim, te se izgubio ono prvotno shvaćanje dreadlocksa kao simbola društvene odbačenosti i inata. pojavile su se nove i brze tehnike kovrčanja kose u dreadlockse, a time se izgubila i ona osnovna, duhovna simbolika. kultura i tradicija dreadlocksa je uvelike pojednostavljena, ali i - smatraju neki - podcijenjena. danas broj onih koji se odlučuju za dreadlocks i dalje raste. dreadlocks postaju sve više i više prihvaćeni i u profesionalnim krugovima. a vrijeme će pokazati - opet smatraju neki - je li to samo trenutni hir ili pak početak neke nove revolucije kosom.

19:15 - Komentari (13) - Ispis - #