srijeda, 24.12.2008.

Badnjak je....

Ne mogu vjerovati da je već badnjak...
Moram, nažalost, priznati da mi je ovo najgori Božić (Badnjak) u životu. Bolesna sam, a ne da mi se ići kod doktorice. Svejedno će mi dati da pijem C - vitamin, kapam nos i pijem puno čaja. To i radim. OK, sve osim kapanja nosa. To mrzim. Onda mi u nosu bude tak grozno da je to za izludit. Užas. Ovako, prije manje od mjesec dana sam bila bolesna. Isto ovako. Bila sam kod doktoricei dala mi je nekakve konjske tablete (kapsule). Bile su kričevo narančaste i ogromenske. Amoksicilin. Inače, kad sam bila mala, voljela sam piti taj sirup. Čak i kapsule. Ali kad mi je dala Neke roze. Ja ne znam.... O čemu ja pišem... Ne mogu vjerovati. O rozim kapsulama. Svašta. Još ćete posumnjat da sam neka narkomanka.
Kad smo već kod toga, U ponedjeljak sam bila u knjižnici i obnotila članarinu te posudila dvije knjige. 13 malih plavih omotnica i Mi djeca s kolodvora Zoo. Male plave omotnice sam pročitala (sad ne znam šta da radim preko praznika, pa čitam). Inače, to je najbolja knjiga koju sam do sad pročitala. Obuhvaća i avanturu i ljubavnu priču i ljubav prema obitelji i ......
Tako dobra knjiga... Opet skrećem s teme. Uglavnom. Ova druga, Mi djeca s kolodvora Zoo je istinita priča koju prepričava glavni lik. Ili tako nešto. Uglavnom.

Christiane F s dvanaest je godina u omladinskom klubu Evangeličkog centra u Berlinu počela pušiti hašiš, a s trinaest jeu diskoteci prvi put kušala heroin. Postala je ovisnicom. Ujutro u školi, poslijepodne s prijateljima narkomanima (baš su joj neki prijatelji) na berlinskom kolodvoru Zoo, u potrazi za mušterijama s kojima će prostitucijom namaknuti novac za drogu. Majka dvije godine nije znala za dvostruki život svoje kćeri. Christiane u ovoj knjizi detaljno i otvoreno govori o tajnama djece za koje se najčešće prvi put dozna tek kada ih droga ubije. Poslije burnih godina u Americi i Grčkoj, danas 41-godišnja Christiane ponovno živi u Berlinu. Nakon posljednjeg odvikavanja opisanog u knjizi, morala se iznova više puta boriti protiv droge, jer za starog je narkića ponovni pad u heroinski pakao nažalost najčešća sudbina.

Ovo je bila biografija spisateljice. Na početku knjige je opisala svoje djetinjstvo.Evo nekih groznih citata iz knjige: Izvukao je bambusov štap i počeo me mlatiti po zadnjici sve dok mi se koža doslovce počela guliti.
Ja ovo više ne mogu. Ima takvih citata u knjizi bezbroj. Ovo mi je najgori do sad. Ne mogu više pisati o tome. Samo bih poručila svima koji ovo čitaju da nikada ne probaju bilo kakvu drogu. To sam naučila iz ove knjige. Nemam osobnog iskustva s takvim stvarima. Dobro, imam jednu lošu naviku. Grizem zanoktice. To i nije tako strašno u usporedbi s drogom i bilo kakvom drugom ovisnosti. Čuvajte se ovisnosti!
Baš i nije prigodno što o ovakvim stvarima pišem sada, na Badnjak. No, pisat ću i o prigodnim stvarima, ali sutra. Na Božić. Do sutra, ZBOGOM!
Pozdravljam Mariju, Nevenu, cijeli 8.d i sve koji ovo čitaju.

12:11 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.