petak - bilans sedmice
evo, petak uveche...
ja sam s prijateljima... chudim se u kojoj ja realnosti zhivim. lognuta u stvarnost, a kakva je moja stvarnost...
ove mi se sedmice skupilo suvishe nostalgije.
prvo smo ja i ivana (nekima vishe znana kao makedo) uletile u neki chat "nemam motivacije... da mi je jedna shetnja s tobom kroz tuzlu, na kaficu...", onda sam pochela pisati pismo jaci (to je nasha greeneyedgirl) i istog trena sam dobila od nje neko veselo forwarded pismo... i ona mi nevjerovatno nedostaje... a onda sam slijedeceg dana primila pismo od dritana - mog najboljeg druga sa studija, koji je albanac iz albanije, nisam ga vidjela otkako smo se diplomirali, t.j. vec pet godina... onda se ubaci shirin sa njenim prichama o ecce, koje me tako podsjecaju na neke moje prve ljubavi... ohhh.... onda me nazove sneki iz srbije - i ona mi nedostaje i nju vec rijetko vidjam... zove da me chuje, kazhe nedostajem joj i sjetila se mene i kako bi rado da me vidi...
andrej. moj prijatelj, koji je donedavno zhivio u beogradu i bar sam imala neku nadu da bih ga mogla eventualno sresti ako odem kod mame u srbiju... bar sam se mogla nadati... nedavno mi je prichao kako planira otici u cheshku... primila sam mail i od njega - vec je tamo, blizu prague-a ... znachi, sad i da odem kod mame znam da nema shanse da ga sretnem...
suvishe mnogo ljudi su mi negdje daleko... nedostaju mi...
a ove su mi se sedmice javile sve zhive uspomene... nostalgija me drma tako jako... svaki post od shirin me tjera na suze...
vecheras sam pustila mojim novim prijateljima - vec su stari, ali u poredjenju sa ovim izbrojenim su novi, pustila sam im bijelo dugme, moj omiljeni album bitanga i princeza (konachno je usb nashao mashala primjenu :) ) i slushali smo i leb i sol i azru i zanu...
lijepo mi je... shto ne mijenja stvar da mi je nostagija osnovni osjecaj ove sedmice.
nije to gubitak, jer ti ljudi ostaju sa mnom - shta god da se desi - hvala bogu i chovjechanstvu za ovaj divni dragi internet koji mi daje shansu da ostanem u vezi s mojim prijateljima... friends will be friends... when you're in need of love they give you care and attention... gdje god da su i gdje god da si ti...
zato, evo sad dizhem zdravicu za sve moje prijatelje. i ne zhelim da mislim o tome shta sam izgubila - mislim o tome shta sam sve dobila... znate - taj rat mi je dao neshto shto mnogi drugi ne znaju - vi ne mozhete znati kakav je to osjecaj da vas sudbina rastavi, da prodju godine i onda shvatish da shta god da se desi ti su prijatelji pravi. najbolji. jedinstveni.
koliko vas se mozhe pohvaliti takvim iskustvom i takvim prijateljima?!
...
mozhete slobodno da mi zavidite - meni je high priority u 2006.godini otici na jadran i vidjeti opet jacu i ivanu...
goal.
basta.
nike :)
|