The Last Broadcast

Sjekirom u oko onog ko gleda visoko

Neoficijelno - Sječem glave, ruke mi krvave, a noge grbave (sažetak u pjesničkom obliku jučerasnjeg koncerta žene i benda)

Bio je to čudan dan,
Koji ušao je u stan,
Kao da je Džingis-Kan.

Sablju da mi je imat',
Sjekla bih glave,
Ostavila bih samo krave,
I kokoške da pasu kraj Morave. [kokoši ne pasu, ali jebemti ako si neću dozvolit pjesničku slobodu ovdje i sad]

Jer čovjek kad je mali,
Na njega bi svi rado stali,
Vidikovac je sužen,
Kao snjieg svježe oplužen.

Ne vidi se pozornica,
Nit' drma se kabanica,
Vidim samo glave,
Što na oko mi stale.

Patti pjeva, vrišti,
A u meni pjena pišti,
Nervozna kao lovac Luka,
Batrgam se kao rječna štuka.
(Nešto me štreca oko umjetnog kuka).

Što se mene tiče, mogla je Patti mirne duše sa pozornice otić na pijacu prodavat piliće, eto koliko vidjeh! Ubuduće treba sprovest zakon po kojem treba zabranit primjerke višlje od metaršezdesetjedan.

Zaključak. Konkluzija. Okluzija. Žaluzina.