The Last Broadcast

U horoskop te ljubim

U biti, gledi, sveze i jos po koju rjecicu, uvijek kad citam bilo koju nastampanu stampu onako malko, usudila bih se reci i pomalo stidljivo, virnem u horoskop. Cirnem. Zirnem. Krajicak oka bacim. U principu horoskop je koristan koliko i kad zaba upravlja kombajnom i pri tom djubri ovecu njivu. Vjerujem u njega otprilike koliko i u casnu rijec onih koji su rekli da ce povratit dugove pokradenim rvackim penzionerima i svima koji se tako osjecaju. Ali eto, kontradikcija i ovog puta isplivava iznad mene i tlaci me svim paskalima svijeta.

Pogotovo obozavam raznorazne sale, posalice i segacenja poradi mog znaka. Docim kazem, ako bas pitaju, odmah ide red hihocenja. Dobro, mirno prelazim preko toga ko preko mosta na Neretvi prije nego sto ga minirase partizani. A nije da sam i sama imuna. Jednom dadnoh da mi se izradi ko fol neki horoskop. Za pare (da, platih, nevjerojatno). Davno, davno. Pa stiglo nesto nerazumljivo, sve neki pravci, vektori, polukruznice, ofarbano raznobojnim drvenim bojicama. Super! Glavno da sam shvatila da sam, osim sto sam djevica, jos i riba u podznaku i da mi je mjesec u vagi. Da li sad to ima veze sa mojom krvnom slikomi EKG nalazima, to se jos istrazuje. No, tu su dugosezne posljedice: i dan danas, kad cirnem u horoskop, procitam sve i za djevicu i ribu. Vagu ne jebem ni pol posto. Ne znam zasto. Mozda kardinalno grijesim u takvom traljavom pristupu?

Lijepo je to kad procitas da ces mozda nesto dobit, a mozda nesto i izgubit. Ili da ces se obogatit i da sreca najveca te ceka ko svjeze zapaljena svijeca odmah tu iza ugla. U ljubavi je uvijek 50 posto da, 50 posto ne sto je savrsena konstatacija, moram priznat. I sva sretna i ozarena mislim kako ce to sve bit istina. A kad ono - prezreli sipak! Em procitam da se Thorpedo upenzioniso (u koga cu sad buljit razjapljenim celjustima na olimpijskom plivanju???), em mi se u ponedjeljak iverica zapiknula u jedan od 10 prstiju (to mi nisu znali prorec, a?). Esenti takvu jebadu!

Ali eto, cak mi se u plejadi salica sa ukusom kocoperi i jedna djevicanska. Navodno da su mi boje sve nijanse plave, tamno smedja, bez. I da bih bila idealna ko uciteljica (apsolutno i nepobitno), radnik u vladinim sluzbama (civil servant, ondosno, zdravoseljacki receno - chato, sto mislim da je idealna karijera samo izabranih poput mene), doktor ili medicinska sestra (bez obzira na to sto se slozim ko grah slozenac docim vidim kap krvi ili malko vise nabubreniju zilu).

No, barem se zahihocem citajuci. Kad se vec ne mogu ocerupat od muke jerbo greskom izbrisah ovo. Lasi cu si vuzgat. Gace spalit. Misomorom cu se naprasit. Mjedenu kvaku na vratima oglodat.

Mislim da cu ipak tamo za Uskrs. Nakon 20 godina. Ne me e gajle. Ne mos' krv promijenit. Iako, skembe corba, wargh, ne znam...