The Last Broadcast

Trnovit je put do zvijezda

Ne mogu vise, moram to izbacit iz sebe i raskrinkat se ko seljacina deluxe!! Gotovo je, kredibilitet je nestao poput snijega iz 1986.

Jos jedan dokaz da krv niposto nije voda, te da i moj rodjo strah i trepet sije po pitanju istancanog i rafiniranog muzickog ukusa. Mislim da je cak i dobro sto sam toliko daleko u tudjinskoj zemlji neprijateljskoj jerbo ispunjavam sve uvjete (stalan poso, los ukus u odijevanju, a tek piskaranje neiskrenih ljubavnih balada, pa tu bi mi svatko pozavidio). Soft metal, kao sto smo i pretpostavili vec otprije, moja je bolna tocka, tocka u koju mi nitko ne smije dirnut jerbo cu ga zgromit.

Upaljac znam drzat visoko iznad glave, za bolji stimung na koncertima i probama, dok se balade viju i odzvanjaju u vjetar. Koznatu jaknu koja smrdi po naftalinu je vrlo lako posudit u kakvoj staretinarnici. Jos ako ima resice ko ona koju Jon Bonjovi nosa u onom prijasnje citiranom video uradku, to je onda stilski zaokruzena cjelina.

Razdrljena prsa bi mi malko teze isla jer nisu bas dlakava, ali i za to ima lijeka jerbo uvijek mogu zalijepit neki akrilik busen na grudni kos. Za bolju autenticnost. Ili da ih ostavim onako stisnute u kozni korzet. Ne znam, ne mogu se odlucit.

Mini val mi ne treba, imam prirodni, ali ipak malo natapirat nije zgoreg, zlu i naopaku ne zatrebalo. Kaubojske cizme od ilegalno prosvercane zmijske koze bi mi isto dobro dosle. Svirat nemam pojma, osim ako se klavirska harmonika ne racuna ko instrument za izvodjenje softisticiranih soft metal balada. Mislim da bi to bilo dosta radikalno. Ocekujes neku tesku solazu, a kad ono, iz rukava izvadim 'armoniku i udri! Mislim da jedino jos znam napamet zasvirat Ruske noci i onu armijsku Hej vojnici, vazduhoplovci. Tako nekako. Dobro bi se uklopilo u opci dojam. Kriticari bi nam to zamjerali, ali jebe mi se za kriticare, mase bi nas drzale ko par kapi vode na dlanu.

Uglavnom, moj kukuruzno-poljoprivredni izbor jest slijedeci:

Poison - Every Rose Has Its Thorn. Neka upaljaci pocnu pucketat!

Twisted Sister - We're Not Gonna Take It. Dvoumih se izmedju ovog i I Wanna Rock. No, nemojte se obeshrabrit sa onim vicucim starkeljom na pocetku. Revolucija pocinje ovdje!

Motley Crue - Shout at the Devil. Legende koje se ne smiju zaboravit. Nikad.

Def Leppard - Photograph. Seljaci iz Sheffielda. Najbolje uske traperice ikad vidjene. I zblajhani minivalni mullet, aka fudbalerka. Gledaj i uci.

Whitesnake - Here I Go Again. Dejv Kavrdejl je idol za svaku wannabe soft metal druzbu. Nema mu premca. Ima i zenu-ljepoticu-sa-predugim-nozurinama-koja-se-izlezava-na-haubi-auta. To, majstore!

Journey - Separate Ways. Obrati paznju na plejadu uskih traperica. Opet. Stilski osvijesteni Kanadjani su to. Zena u koznoj mini suknji. Bijele stiletto cipele. Patnja u srcu, bol u glavi, i ti onda ne pobenavi (ako mozes)! Evo, vec mi ide stihoklepstvo, kako da ne!

REO Speedwagon - Can't Fight This Feeling. Moram nekako pokrast ovaj prekrasni pjesmuljak bez da me skuze. Blago onoj zeni koja mrsi ovu kosu pjevajuceg covjeka!

I zadnje, ali ne i Zadnje (hm, nejde na rvackom ovo last but not least)...
Foreigner - Cold As Ice. Stilisticki vrlo slicni Journey, ali ipak toliko razliciti. I da, reci jo ti, o, pjevacu, da je ladna ko led. Ma ne zna sto propusta! Ne znam kako da ovdje pokradem pratece vokale bez da me poslije tuze za par iljada dolara??? Budem ja vec.

Kiss, Bon Jovi i AC/DC vec spominjah prije pa da se ne ponavljam, jel'...

Posveceno svima onima koji nemaju pametnijeg posla, ukljucujuci i mene.

Kopirajt Marisi. Materijal sam za soft metal. I te kakav!