The Last Broadcast

By the Time I Get to Phoenix...

Vidim, moj nesudjeni muz broj 35, Beck, izdaje novi album krajem mjeseca. Postavih jedno vrlo mastovito i originalno pitanje Becku: kad ce na turneju po UK ove godine? Umjesto da sam ga pitala kad ce se zenit za mene. Ili da ga pitam zna li ispec pitu od jabuka i ispec kokos u pecnici. Ali mastovitost je moje drugo ime (ko fol). No, nece majci on meni samo tako pobjec. Krajem 5. mjeseca gibam na nezaboravni (mos' mislit) izlet u Ameriku. Tocnije, jugozapad Amerike. Seljackija verzija Thelme & Louise (bez onog strovaljivanja u provaliju na kraju, nadam se). Jos uvijek ne mogu naci Thunderbird '66 za iznajmit, ali i ovako mi ljudi koji su se vozikali po Arizoni vele da je budalastina imati kabriolet na plus pedeset. Eh, nes' ti holivudske masinerije.

Ruta ide otprilike ovako: Los Angeles - Palm Springs - Death Valley - Las Vegas - Sedona - Grand Canyon - Phoenix.

Koliko ce mi uspjet sve to vidjet u 2 tjedna je vrlo upitno. No, nema veze, mala Xiola je sretna ko mali Mujo u New Yorku. Moci ce izzivjet najotrcanije stereotipe tog dijela Amerike. Recimo, vec sad se gustam kako cu uletit na Sunset Boulevard, Gloria Swanson-style. Ali mislim da cu posjetu LA South Central mozda ipak odgoditi za neki drugi puta. Nemam pojma zakaj idem u Palm Springs, mislim da je to usput na Route 66 i na putu do Death Valley. Da, Death Valley, tamo cu se seljacki zaputit Gram Parsonsovim stopama. Dobro, ne planiram overdozirat, ali ono, osjetit cu njegov vibe, man (Isuse Boze!!). Namjerno ne forsiram odsjesti u istom motelu u kojem je otego papke. Ali svrbi me, strasno. No, ipak necu pokleknuti. U Las Vegasu cu, hm, sta, sta?? Nemam pojma. Kockanje me ne zanima. Onda kojeg vraga cu radit tamo? Mozda odem na neki Gill Grissom trail. I kupim si LVPD Forensics Team vestu. Strah i prijezir mi se ne da glumatati. A bome ne da mi se ni otezat papke Leaving Las Vegas-style. Hm, a mogla bih se i udat, Elvis kapelica-style. Uh... Permutacije su bezbrojne! Grand Canyon, ono, cudo prirode, crvene stijene, plavo nebo, u skladu s prirodom i u kontaktu sa samom sobom, spiritualne fore ili tak nekak. Prevelika sam pickica da Grand Canyon pogledam iz helikopterske perspektive. Nema sanse. U bucnom helikopteru, njisuci se tamo-amo i moleci boga da se ne stropostas. Ni u ludilu. Nemam pojma zasto idem u Phoenix. Valjda samo zato da mi guzica vidi jos nesto. Zapravo, idem tamo zbog Glen Campbella, tj Caveove interpretacije ove pjesmetine. A i znatizeljna sam baba, hocu vidjeti, posjetiti, zabost svoju nosurinu svugdje gdje mogu. Htjedoh jos zabrazdit u New Mexico i mozda se otisnut preko granice u Tijuanu, ali kao pripadnik rmbajuce radnicke klase u kapitalizmu, ne mogu si uzeti vise od 2 tjedna odmora. Tj mogu, ali poslije bih se morala 'smrzavati' bez trunke godisnjeg sve do 31.3. 2006.

The Government Inspector je drama koju Channel4 emitira o David Kelly fijasku. Ne da mi se sad podrobnije objasnjavati tko je bio David Kelly (pokojni vladin znanstvenik - Irak - weapons of mass destruction - itd.). Ko fol se ubio. KO FOL. Ako vjerujemo u to, onda ajmo vjerovati i u postojanje Trnoruzice i Snjeguljice (zajedno sa svih 7 patuljaka).

Htjedoh jos nepotrebno objasnit kako to da me mlacenje prazne slame o Becku navelo na Los Angeles i sve ostalo: dakle, jucer cuh njegov novi singl E-Pro - Beck - Los Angeles native - godisnji odmor - sve ostalo - gledam teve - reklamiraju ovu David Kelly dramu - opet se razljutim (sad ce Udo ijopet rec da rejdjam) - naskrabam malkice tu i tamo - zaspim. Eto sablone razmisljanja jednostanicnog organizma zvanog Xiola.