Dig Your Own Hole
No, da, evo me natrag u kapitalizmu. Ne znam kako se covjek ponovo navikne na birth, school, work, death filozofiju nakon desetodnevnog luftanja guzice po Dezeli i Metropoli, ali kazu da sto se mora, nije tesko (taj koji je to rekao je lud, kaj drugo da velim?).
Posto se vec zna da jeftinije mogu otici u New York City sa American Airlines negoli zaletit se na Pleso iz Londona, odlucila sam isprobati taj famozni easyjet i njegovu jeftinocu. Shatro jeftinocu: svi termini koje sam ja htjela bili su najskuplji, a i spushila sam 30 funti administracijskih pristojbi jerbo rezervirah u krivom mjesecu (citaj: slijepa pored zdravih ociju). No, to i nije point being ovog trabunjanja. Ovdje hocu probulaznit o nekim stvarima. Kao, na primjer, o tome kako ti tzv. budzet avio prijevoznici a la easyjet i Ryanair pojma nemaju. Tj kako me lako raznerviraju slijedece stvari:
1) Sjedala bez brojeva, iliti mos' se sjest gdje hoces. Umjesto da ko gospodski covjek imas broj svog sjedala, moras se laktarit ko na najgoroj liniji podzemne (definitivno Northern Line). I onda ti se svi fino sjednu ili kod prozora ili kod prolaza, a tebi preostaju one kome od sjedala u sredini. No, dobro, samo da se ne sjednem tamo gdje su oni emergency izlazi jerbo mrzim stavljat rucnu prtljagu u one ormarice iznad: em mi sve izleti iz torbe, em (slikovito i nadasve duhovito opisano u jednom od proslomjesecnih laprdanja) ne dosegnem. I jos jedna stvar: nema onih dozlaboga dosadnih (a istovremeno tako zanimljivih: procitam sve informacije od korica do korica) in-flight casopisa, nego ti ga donesu ako hoces, i onda jos na kraju pokupe 'ako ga ne zelis ponijeti sa sobom.' A to vele takvim glasom da ga se uopce ne bi usudio pokupiti sa sobom da i hoces. Jeftina karta my arse. Jebo let ako ne mozes maznut takvo nesto.
2) No, dobro, to je jos OK. Ono sto me ipak najvise pogadja je to sto ne dobijes nista za pod zub ako ne platis tamo nekih minimum 3 funte za ofucani sendvic kojemu je ziher prosao rok trajanja. OK, mislim, na letovima tzv. tradicionalnih avio prijevoznika dobijes jesti (i sve je to zaracunato u cijenu karte) i to je cijeli ritual, to jelo, sluzenje, pice. Naravno, uvijek je to jelo redovito iste kategorije kao i easyjet sendvici, ali vrijeme ti brze prodje, dobijes onu tacnu, pa kava, pa sok, pa ovo, pa ono, pa dok to sve ne pokupe, vec slijeces. Ovako, sve nesto ni v rit ni mimo.
3) Ne kuzim kako si svi moraju otkopcati sigurnosne pojaseve iste sekunde kada prestane svijetliti fasten your seatbelts znak. Ono, kolektivni klik. I ako sjedis do prolaza, redovito se moras dizati nekome tko sjedi do prozora, a koji naravno, BAS SAD MORA odgibati do wc-a. Koma. U principu izbjegavam javne wc-e koliko mogu, pa makar i pucala po savovima, a o avionskim wc-ima da i ne govorim.
4) Da mi vrijeme brze prodje, ukopcala sam si iPod kada se smjelo, i kao, idem malo salabajzati listama kaj da poslusam. Posto sam gadni panicar, pogotovo sto se tice letova (nesto poput Marge Simpson kada je usla u avion i pocela urlati 'Lemme out, lemme out, lemme out', a sve zbog toga jer je jadna bila traumatizirana zbog oca-avionske domacice), pokusala sam izbjeci sve pjesme koje imaju u sebi rijeci 'crash', 'last', fraze poput 'gonna crash down', 'gonna bring down', sve Caveove biblijske motive a la 'hallelujah'. Nehotice mi se ruka zaustavila na Crash od The Primitives, ali kardinalnu gresku sam primijetila relativno dosta brzo: here you go way too fast, don't slow down, you're gonna... Klik. Takodjer sam pokusala ne misliti na onaj neki dokumentarac na HTV1 otprije tjedan dana, nesto poput when pilots/air traffic controllers go wrong... Onaj pad Air India aviona jer se sudario sa Kazahstancem koji nije bas kuzio engleski. Koma.
5) Mrzim sjediti u redu koji je odmah iznad krila. Ne znam koji mi je. Mislim da mi je to ostalo usadjeno otkada sam jednom davno, davno odgledala epizodu Zone sumraka gdje se Williamu Shatneru (a mozda i nije on?) prividja frajer na krilu usred leta. Od onda vise ne zelim ni primsrdit do krila. I tocka. Volim sjediti na kraju aviona. Ne na pocetku. Navodno, u avionskim nesrecama vecina prezivjelih se pronadje pri repu. Ma, mos' mislit, ali ajde, svakoj spodobi svoje veselje.
Za kraj: posto upravo sad pokupih mog macka iz macjeg hotela, evo prigodne pricice za sve mackoljupce (macke u UK Ministarstvu unutrasnjih poslova).
|
