The Last Broadcast

Abattoir blues in Brixton (no guns required)

Stigao je dan D. Drugim rijecima, koncert Nick Cave & The Bad Seeds u the Brixton Academy veceras. Aj da i ja konacno zadjem u taj famozni Brixton. Sans guns, I hope. Bit ce zanimljivo starkelji koja nije bila na koncertu ima vec 10-ak godina. Prosla su vremena kad sam mogla zaspat bez po' muke na podu brzog vlaka na relaciji Ljubljana-Zagreb; kad sam mogla divljat do 3 ujutro, i onda se jos pojavit na nultom satu povijesti u 7:15 u subotu ujutro. Hoce li mi se dati gurati (citaj: laktariti) tik do stagea? Hoce li mi smetati to sto necu moci sjesti i odmorit zahrdjalu infrastrukturu? Hoce li mi smetati dim cigareta (ajme, moram skruseno priznat da sam pogazila vlastitu 12 godina staru self-imposed no smoking policy nedavno, kad rodjaku popalih par Walter Wolf lights, i, sto je najgore, super mi je pasalo sa pintom Guinnessa), preglasno sviranje, guzva? Hoce li mi smetat 200x zgodnija i 150 kila laksa od mene balavurdija koja je isla u vrtic kada sam zadnji puta u zivo gledala Cavea (Ljubomorna? Moi? Never!). Hoce li me Cave prepoznat kao ex-mladu ex-damu sa ex-ljubicastom kosom, te pozvat na stage da zajedno otpjevamo i otplesemo 'Henry Lee' (pih, naravno da bih bila 100x gora zamjena za P J)? Hm, djevica sa djevicom, bome ne bi islo: dvije picajzle i dva hipohondra na jednom mjestu, koji horor! Draw your own conclusions.