The Last Broadcast

Here in my car I feel safest of all, I can lock all my doors, it's the only way to live - in cars

Obavijestavaju nas ovih dana da nam je promet kao takav u, hm, koji izraz da upotrijebim, a da nije cisto prostacenje? Uglavnom, da nam je dogustilo do grla. Da imamo puno i previse automobila na cestama, pogotovo u najgusce naseljenom jugoistoku Britanije (London i okolica). Ne znam koliko ideja je vlada imala za rjesavanje tog problema: te trake samo za autobuse; te trake samo za aute koji imaju vise od jednog putnika (tj vozaca); te congestion charge u uzem sredistu Londona (platis 5 funti od 7 do 19 sati preko radnog tjedna); te astronomsko skupi benzin (trenutno 88 penija za litru, od cega je vecina porez). A i ovako i onako placamo svake godine da koristimo ceste u obliku poreza zvanog road tax, koji trenutno iznosi oko 180 funti godisnje. U medjuvremenu, nikakvih suvislih ideja nije bilo za poboljsanje i investiranje u javni prijevoz. Svi samo hoce rijesiti problem tako da nesto bubnu o cestarinama (koje se ovdje, btw, skoro pa ne placaju, osim na jednoj dionici M6 autoputa kod Birminghama), povecanju cijena za parkiranje i slicnih nebuloza. Evo, velebni ministar za transport Alastair Darling hoce sad uvesti uber-nebulozu tipa placanje ovisno o tome u koje doba dana vozis i koliko u tom danu prevozis. Ma, savrseno! Sad mi jos hoce i odredjivati kad i koliko cu voziti, da ne bi! Da slucajno ne bi poceli investirati u bolje vlakove i ostala javnoprijevozna sredstva (digresija broj 1: danas vidjeh londonski bus broj 8 sav obojan u reklamu Back the bid, tj da podrzimo kandidaturu Londona za OI 2012. Jebo sve, ovu ironiju mogu skuziti samo ostali otocni gastarbajteri). Sad cu malo digresirati off tangent apropos izjave jedne strankinje izrecene jucer u smrdljivom Thameslink vlaku.

Turist:"I hope I can get to Gatwick on time. Are these trains always as bad as this?"
Domaci:"Oh, I've seen worse than this. This one is not that bad."
Turist:"You mean, this one is actually pretty good???"
Domaci (flegma tonom): "Oh, God, yes."

Nikako da srede prometne guzve na cestama. Meni treba najmanje 40 minuta da se odvezem i sparkiram na miru do Brightona. A daljina koju prijedjem je svega 32 kilometra. Prije par tjedana vozih za Stansted (oko 150 km u jednom smjeru). Da dodjem do tamo trebam prijeci kroz Dartfordski tunel. Vec 8 kilometara ispred tunela je bila koma: totalni zastoj. Sat i pol mi je trebalo da se dovucem tih 8 kilometara do ispred tunela. Kao, mislio bi covjek da se desila kakva nesreca, ovo, ono. Ne - kako to ovdje vole nazivati bio je sheer volume of traffic. I to u 14.30, dakle, daleko od britanskog popodnevnog rush houra. Koliko god ne htio covjek ispizdit zbog toga, moras, jednostavno ne ide, a da ti se tlak ne popne na 200 i vidis crveno ispred sebe (sve sto su te ucili na satovima joge - opusti se, disi - pada u vodu jer jednostavno moras postati apsolutna zvijer). Pa onda ovi padobranci koji se non-stop uguravaju iz trake u traku, jednostavno zakipim! A da vozim po Londonu? Ni u ludilu! Jednom mi je bilo sasvim dosta, jureci bezglavo po North Circular cesti, pa gubljenja u Willsdenu. A prometa kao u Blade Runneru, i to jos subotom ujutro. Ne bih vise vozila tamo ni da mi plate u obliku svecanog obecanja da ce me Kiedis opsluzivati svake subotnje veceri. I onda meni mama veli za onu bivsu zagorsku magistralu (sada auto-put od Zacretja do Zapresica), joj, kak je to prometna cesta! Poludim: da joj je samo vidjet M25! Najbolja fora od svega je da M25 ima svoj fan klub. Recimo, ljudi se voze u krug u oba smjera (u smjeru kazaljke na satu i obrnuto) just for fun. Dofuraju si i sendvice, kavu, sokove, pa se onda zaustave na hard shoulderu (ona traka na autoputu gdje ne smijes voziti, nego se u nezgodi zaustaviti), fino rasprostru i uzivaju u pogledu. Totalni nadrealizam. Isukrsta mu, to se moze desiti samo u Britaniji!

Kviz "Jeste li prepametni za posao koji trenutno radite?" Ja jos rjesavam, ne idu mi bas oni brojevi.