The Last Broadcast

"My name is George, I’m unemployed and I live at my parents" - pearls of wisdom by George Costanza

Granny D: prvi put cujem za nju. 94-godisnja starica koja se bori sa vjetrenjacama. Natjece se za mjesto u americkom senatu. U znak protesta. Za reformu sistema novcanih donacija u predsjednickim i ostalim politickim kampanjama. Predstavlja 'malog' covjeka. Bez kolosalnih novcanih donacija.

I onda da vjerujem u demokraciju, slobodu, sta-ti-ja-znam-sta-sve-ne: nema sanse. Da idem glasati? Nema sanse. Koliko god slusali kako obicni ljudi, kad se skupe i udruze imaju moc, ovaj dokumentarac jucer me potpuno razuvjerio u to. Suha figa od toga. A to se moze primijeniti ne samo u Americi, nego u citavom svijetu. Sve se samo svodi na novac i moc. Tko ima novac ima moc. Tko ima moc ima novac. I mozemo se sad natezat od jutra do sutra, lobirat koga god hocemo, necemo nista promijeniti. Platis i mozes radit sto god hoces. Nema veze sto je 'mali' covjek glasao sa nadom da ce se nesto promijeniti u njegovu korist. Favours and graces. You scratch my back I will scratch yours. Klasicni 'plava koverta' sindrom. Enron? Nema problema, daj mi kovertu pa cemo vidjeti sto se moze uciniti. Farmaceutski konglomerati koji hoce da cijena lijekova bude neregulirana i da se zabrani uvoz jeftinijih lijekova iz Kanade (pod izgovorom da su lose kvalitete)? Ma naravno, samo napisi cek ili dva pa cemo vidjeti sto se da uciniti. I tako ukrug. Uzivancija! "Democracy is the government of the people, by the people, for the people" - sorry, Abe, it just does not work.

No, dobro, barem me je ovo malo nasmijalo: Homer za precjednika! A ni Gill Grissom nije prosao lose: 5. mjesto. Consider the evidence. Jedino bih jos dodala na listu Georgea Costanzu. Covjek koji se rasplace gledajuci video "Home Alone"; koji bi se sav ogrnuo u barsun ako bi to bilo drustveno prihvatljivo. A manifesto bi mu isao otprilike ovako: Independent State of Queens: finally putting it back on the map. To, covjece! Uspjeh zajamcen.