nemam ime. samo čičak

utorak, 25.04.2006.

kad se male ruke slože, ma sve se može!!!

nakon nevjerojatno prekratkih praznika i predobrog rođendanskog vikenda vraćam se polako ustaljenoj dosadnoj školskoj rutini. spavanja nikad dosta. bole me leđa.

toplo je ovih dana. valjda se proljeće napokon sjetilo i naših krajeva.
izlazim iz zgrade i iz meni nekakve nepoznate i posve neočekivane pristojnosti, odlučim cestu prijeći rtavno preko zebre.
prolazim kraj gradilišta, prvi put nakon tjedan dana. nevjerojatno je kako nova zgrada napreduje. uskoro će ovaj dio grada postati prava betonska džungla. a što se to mene uopće tiče.
vučem se, nekako više pod prisilom vlastite savijesti, do osnovnjaka. tamo naravo, buka. ali djca su druga. nove generacije. mi smo bili bolji. ma, ne...zapravo nismo. skoro pa sam zaboravila kako sam mrzila to prokleto mjesto.
dolazak do srednje. prolazak kroz vrata. dolazak do ljudova iz razreda. i pomisao koliko ja njih volim. pa ljudi su legende.

a i dosada je zanimljiva kad se smiješ cijeli dan. a vrijeme kao da leti.

pozdrav od maje, kaje ili po najnovijem mg3...;))))))

četvrtak, 20.04.2006.

o pa i ti se rodila

20. travnja 1889. rodio se Adolf Hitler, poznat kao drugi antikrist.

20. travnja 1989. rodila sam se ja.



.......prošlo je 17 godina.....a bu, pa i nije nešto. ;)))))))))))))))))))))))))))))))))

ponedjeljak, 17.04.2006.

trabunjanje o ničemu/svemu

bash je lijep dan.

slušam starog kak pjeva dok priprema pribor za pecanje. nije da ima sluha (hah, sad se vidi na koga sam), al ono...ak je sretan, pa nek pjeva.

majka gleda nešt na tv-u. ne bih znala što je, jer ona uvijek jako utiša zvuk tak da se ne čuje.

a ja? ja vrtim oko ruke narukvicu koju mi je sestra kupila za rođendan. i mislim si kak mi se sviđa. ona je sad u vlaku na putu u zagreb. a ja si razmišljam kako se takva narukvica zove. pomješala su mi se slova, pa ne mogu naći što znači kada je crna kao moja.

počela sam čitati neku knjigu. čini mi se zanimljivom. uglavnom, neka trudna djevojka ubije svog dečka (ili muža, nisam bash sigurna) i onda rodi dijete u zatvoru...pa se o djetetu brine njena sestra.
to me prisjetilo divnih priča iz djetinjstva o tome kako su me roditelji zapravo našli u vukojevcima negdje u jarku.


trebali su mi eutanizirat hrčka u subotu. ali nisu. on ima tumor. i više se ne može kretati kao prije. ima tužan pogled u očima. kao da plače.
idu li životinje u raj?

ponedjeljak, 10.04.2006.

vila u kapljici kiše...duga u vilinom oku

guta me glazba poslijednjih dana. to i iluzija vlastite mašte.
lutam polako i nesputano vlastitim snovima. ponekad čak želim da bude kao u onom crtiću kojeg sam gledala kad sam bila dijete. ako se itko više sjeća amalke, bijelog vijenca i zelene livade.

ne krijem svoju sanjarsku narav. samo je ne znam izraziti.

kako izgledaju vile? možda poput sitnih kapi kiše koje se neprimjetno spuštaju iz oblaka i nježno dodiruju tlo. i to samo kada sunčeve zrake probijaju srž crnih oblaka. tako nastaje jedna od najdivnijih duga.
gdje počinje duga? ili je odgovor na to pitanje znala samo srna. a i ona je ostala zaboravljena.


toliko misli. toliko riječi. previše zaborava.
možda je ipak prašina prekrila kapke naših očiju.baaaaaah preteški izraz.

ja ću spavati. ali samo do sutra. još jedno jutro. blagi obzor prekriven maglom bash negdje u daljini što se očitava s mog prozora.

a vile? moža i nisu kiša. ipak je dovoljna samo noć. i trunčica mjesečevog sjaja.

ponedjeljak, 03.04.2006.

ima neka tajna vezica za cipele

ne, lažem...moje cipele nemaju vezice. zašto? jer ja tako želim.

vraćaju se ljudi s govorničke. znam da im je bilo lijepo. da, ljubomorna sam. ali i drago mi je što im je bilo lijepo. al, kažem vam...vraćam se na jesen!!!!


uskoro mi je rođendan. nadam se velikom slavlju. o da. mal mi je glupo što imam 17 a svi oko mene slave 18.....a buuuuuuu. al nea veze...prošvercat ću se ja nekak ;)))))


ne sjećam se kad sam zadnji put plakala kao sinoć. gledala sam pasiju i prošla kroz potpunu katarzu (nije obraćenje, već izljev suza i emocija). nije film toliko potresan. ovo je na neki način bio ispušni ventil za sve što mi se događalo poslijednje vrijeme.
moram reći da ipak ne volim kaos. bar ne u svom životu.
al odlučujem da ne budem tužna.
vjerujem da sam oduvijek bila jaka osoba s jakim stavovima, makar se to ponekad i ne vidi.
znam da sam puna strahova, možda i od života samog. no, nikad se ne predajem.

glupe su izreke i narodne poslovice, al ja ovo nikada zapravo nisam smatrala poslovicom ni izrekom, već nekim motom, možda i poticajem:


živi kao da ćeš sutra umrijeti, uči kao da ćeš vječno živjeti



možda i vjerujem u čuda. ma sigurno.

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv