Marketing
trabunjanje o ničemu/svemu
bash je lijep dan.
slušam starog kak pjeva dok priprema pribor za pecanje. nije da ima sluha (hah, sad se vidi na koga sam), al ono...ak je sretan, pa nek pjeva.
majka gleda nešt na tv-u. ne bih znala što je, jer ona uvijek jako utiša zvuk tak da se ne čuje.
a ja? ja vrtim oko ruke narukvicu koju mi je sestra kupila za rođendan. i mislim si kak mi se sviđa. ona je sad u vlaku na putu u zagreb. a ja si razmišljam kako se takva narukvica zove. pomješala su mi se slova, pa ne mogu naći što znači kada je crna kao moja.
počela sam čitati neku knjigu. čini mi se zanimljivom. uglavnom, neka trudna djevojka ubije svog dečka (ili muža, nisam bash sigurna) i onda rodi dijete u zatvoru...pa se o djetetu brine njena sestra.
to me prisjetilo divnih priča iz djetinjstva o tome kako su me roditelji zapravo našli u vukojevcima negdje u jarku.
trebali su mi eutanizirat hrčka u subotu. ali nisu. on ima tumor. i više se ne može kretati kao prije. ima tužan pogled u očima. kao da plače.
idu li životinje u raj?
Post je objavljen 17.04.2006. u 13:55 sati.