nemam ime. samo čičak

utorak, 25.04.2006.

kad se male ruke slože, ma sve se može!!!

nakon nevjerojatno prekratkih praznika i predobrog rođendanskog vikenda vraćam se polako ustaljenoj dosadnoj školskoj rutini. spavanja nikad dosta. bole me leđa.

toplo je ovih dana. valjda se proljeće napokon sjetilo i naših krajeva.
izlazim iz zgrade i iz meni nekakve nepoznate i posve neočekivane pristojnosti, odlučim cestu prijeći rtavno preko zebre.
prolazim kraj gradilišta, prvi put nakon tjedan dana. nevjerojatno je kako nova zgrada napreduje. uskoro će ovaj dio grada postati prava betonska džungla. a što se to mene uopće tiče.
vučem se, nekako više pod prisilom vlastite savijesti, do osnovnjaka. tamo naravo, buka. ali djca su druga. nove generacije. mi smo bili bolji. ma, ne...zapravo nismo. skoro pa sam zaboravila kako sam mrzila to prokleto mjesto.
dolazak do srednje. prolazak kroz vrata. dolazak do ljudova iz razreda. i pomisao koliko ja njih volim. pa ljudi su legende.

a i dosada je zanimljiva kad se smiješ cijeli dan. a vrijeme kao da leti.

pozdrav od maje, kaje ili po najnovijem mg3...;))))))

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv