Bijesni Žavijera Osloboditelja
subota, 21.10.2006.
Increible
Dugonoga Polly preda mu šešir s grimiznim perom.
«Ovo moraš nositi želiš li postati poznat jedac kolačima».
Reče.
On kihnu, kimnu.
Pijuckali su i pljuckali Mississouri, i kušali hvatati ribu.
Kotač parnog stroja okretao se kao Mark Twain, i nijedno od njih dvoje nije više znalo gdje počinje a gdje završava.
«Jesi li vidio Emilia», upita?
On na to reče, i nasmija se.
Nisu ga vidjeli, ali da je debeo, znaju zbog vrhnja.
Moralo se to reći, bilo je jače od njih, a i sazrijevalo je i triještilo «punu godinu»!
Ali!, sada je stvarno dosta.
Dugonoga Polly, kada joj to kažu, skinu cipele i popnu se do kreveta na spavanje, a Mali samo skoči u vodu, do ribe.
«Lbkbb nbbć, Pbblly!», grugljuljne prije spavanja.
Polly mu mahnu u dubokom snu.
Laku noć svima!
Majke i bake usnuše, a djeca ih pokriše toplim ponjavama, pa zakačkaše.
Do u duboku noć.
