Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 07.08.2006.
Istina o zgradi u kojoj živim (1)
Poglavlje: DIZALO
Moja zgrada ima najsporije dizalo.
Tko me želi uvjeriti u suprotno, morat će podastrijeti čvrste dokaze.
U mojoj je zgradi do prije 2 godine stanare prevozio jedan stari, stari, spori, spori lift.
Bio je star koliko i zgrada.
Išao je jako sporo.
Išao je tako sporo da biste hipotetski (da kojim slučajem nisu postojala vanjska vrata) na katovima u njega bez straha mogli uskakati.
Prije dvije godine, na inicijativu predstavnika zgrade, od zajedničkih je sredstava kupljen novi, sjajni, elektronski lift.
Novi lift ide za trećinu sporije od staroga.
Čini mi se da je glavni razlog tomu što su u novome liftu postavili unutarnja vrata kojih prije nije bilo, automatska k tome, vjerojatno iz straha da se netko ne ozlijedi pri sumanutim brzinama.
Kada ga netko usmjeri pritiskom na gumb, lift si najprije dopusti nekoliko trenutaka pažljivoga promišljanja.
Zatvori potom polako vrata, te pričeka još trenutak da se eventualni putnici pridrže za drške, a zatim se polako uputi u novu avanturu.
Čak i kada posjetiteljima ne skrenem pažnju na tu činjenicu, većina primijeti: "U jebote koji spori lift!"
Dokaz:
Kada stojim u prizemlju, a lift stoji na mom, 4. katu, obično stisnem gumb za poziv i uputim se gore pješke, stubištem.
Pred svoja ulazna vrata stignem koju sekundu prije nego se lift konačno spusti u prizemlje.
Ne preskačem stube.
