counter stats

šiŠanje&bRijANJE

petak, 31.03.2006.

A pjesma? Svira se

saće, saće, samo što nije...

Pitate đe svira?
U mojoj sobi, upravo.
Za koji dan i vama s boljom internetskom vezom ili više nego vrlo dobrim živcima.


Dođite na moj blog, kissssssssssssssss!

- 01:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 29.03.2006.

Ovo je pjesma, stara

KVART


Kad sam došao, kvart je bio nov. Došlo je puno mladih parova s djecom i
svi smo bili novi. Livada ispred kuće uvijek je bila puna klinaca koji su igrali nogomet. Istovremeno se uvijek igralo, brat-bratu, deset tekmi. Najmanje. Mene su uglavnom birali u zadnjoj turi.

Osnovci su čistili naselje u radnoj akciji. I ja sam bio tamo. Svi su radili zdušno, nitko nije zabušavao. Dječak na štakama s veseljem je nabadao papiriće iako on nije morao doći. Bili smo ponosni vjerujući da radimo nešto važno. Poslije smo mi klinci mrko gledali one koji bacaju smeće. Ni dan danas ne preostaje mi ništa drugo nego da ih gledam mrko.

Djeca su odrasla, nema više socijalizma i livada je prazna. Da bi napunili moju bivšu školu, dovode djecu iz okolice. Zgrade su se ofucale, mnogi koje sam znao odselili su i ne družim se više ni s kim odavde. Ne radim više ono što ne moram, a i ono što moram, izbjegavam. Uskoro odlazim i ja.



Vrijeme se rimuje!

- 21:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 28.03.2006.

ODRAZ U PROZORU

Inače, prije nekoliko mjeseci negdje pročitah Lebovu opasku da ljudi danas loše pišu. Spomenuo je i jednu priču s natječaja Večernjeg lista, koja se zove Odsraz u prozoru. priču, naravno, nije pročitao, nego je pročitao samo naslov. E, pa ja sam napisao tu priču, a vi procijenite koliko je u stvari loša.

Dakle, Odraz u prozoru:


Dok sam jednog popodneva sjedio u radnoj sobi gledajući svoja posla, dogodilo se nešto vrlo neobično. Nisam siguran kako je sve počelo, sjećam se samo kako sam, iako je prozor bio zatvoren, osjetio prohladan vjetar i u sljedećem trenutku shvatio da ispred mene stoji vrag.
Ne znam po čemu čovjek može prepoznati vraga, nikada nisam odviše vjerovao slikama koje su prikazivale iscereno biće crvene boje s rogovima i repom, ali kad sam, zaklopivši novine koje su bile otvorene na sportskoj stranici, podigao glavu, nisam ni najmanje sumnjao da preda mnom stoji upravo on.
Nije bilo mirisa sumpora i on je, odjeven u elegantno crno odijelo, djelovao više kao poslovni čovjek nego kao pali anđeo, kradljivac duša i izvor sveg zla. Nimalo zastrašujuće, prije nekako umorno. Pozdravio me bez riječi, trepnuvši očima, i ja sam mu pokretom ruke ponudio da sjedne. Odmahnuo je glavom i ostao stajati.
Odmah sam znao da vrag ne dolazi tek tako. Morao sam biti oprezan i ne dozvoliti mu da me uvuče u svoje priče. Bit će to težak, vjerojatno i uzaludan posao, ali odlučio sam da se neću predati bez borbe. On je bio neizmjerno pametniji od mene i zaključio sam kako je jedino rješenje začepiti uši i pustiti ga da kaže svoje ne postavljajući suvišna pitanja. I nikako ne pristajati ni na kakve ponude, ma koliko primamljive one bile. Šuteći je razgledavao moju sobu sve dok ipak nisam popustio i prekinuo tišinu.
- Otkud Vi ovdje? Mislim da ne možete postići bogzna što…
- Stvari nisu baš onakve kakvima ih ljudi obično zamišljaju. Ako se slažete, možemo preći na 'ti'.
Glas mu je bio začuđujuće ugodan i zračio je smirenošću. Nisam smio dozvoliti da me to zavara, sve više svjestan uzaludnosti svakog otpora.
- Da, čini mi se logičnim. Sjedi molim te. Hoćeš li popiti nešto?
Vrag je napokon sjeo i privid da se nalazimo na istoj razini učinio je da osjetim izvjesno olakšanje.
- Čašu vode, molim te. Hoće li ti smetati ako zapalim cigaretu?
- Nipošto.
Iako nisam pušio, na stolu sam držao pepeljaru namijenjenu gostima. Prijatelje sam nagovarao da prestanu pušiti, nažalost, s malo uspjeha. Sobu je ispunio miris dima. Vrag je pušio dugu tanku cigaretu i rastreseno me promatrao, ne primjećujući moje diskretno nakašljavanje. Od aromatična i oštra dima zasuzile su mi oči. Pali anđeo promatrao je naš odraz na unutrašnjoj strani prozora. Prateći njegov pogled, prvo sam primijetio da je pao mrak i to me je jako iznenadilo. Novine sam otvorio dok je sunce još bilo visoko i nije mi bilo jasno gdje je nestalo sve to vrijeme. Nisam se mogao sjetiti ni da sam upalio svjetlo u sobi. Palo mi je na pamet i to da se možda ranije smrklo, jer se, kad je vrag u pitanju, ni ta mogućnost ne može odbaciti. Međutim, ako je htio ukrasti vrijeme, prije bi to napravio jednom čovjeku nego cijelom čovječanstvo ili svemiru, budući da bi se u potonjem slučaju ipak našao izvjestan broj onih koji bi primijetili kako nešto nije u redu i upozorili ostale (iako nije sigurno da bi im većina povjerovala), te sam zaključio kako je vjerojatnije da sam jedino ja na cijelom svijetu ostao bez dva poslijepodnevna sata. Možda sam zadrijemao i to je bilo utješno, budući da je iz toga moglo slijediti to da se još nisam ni probudio i sve je ovo san.
Tada sam shvatio da mi vrag nalikuje, ili da ja nalikujem njemu.
- Da, rekao je kao da mi čita misli. Tamnija boja kose, brada i mogao bi proći.
- Brada mi slabo raste.
- To se može srediti.
- Hvala, nisam zainteresiran.
- Svejedno, pazi da nas ne zamijene. Ljudi često griješe. Nikada ne pogode onog pravog, znaš. Sve one poslovice i savjeti služe vam samo da biste napravili suprotno.
- Već sam stekao takav dojam.
Ustao je sa stolice. Bio je prirodne veličine. Krupan, ali ne veći od mene, ili možda ipak malo viši. Promatrao sam ga, grozničavo tražeći razlike među nama dok je šetao po sobi povlačeći dimove, a onda je naglo stao ispred mene i pogledao me u oči.
- Kako si?
- Dobro, odgovorio sam sjetivši se svoga pokojnog djeda koji je znao reći: «Kad te pitaju kako si, uvijek reci da si dobro. Prijateljima će biti drago, a neprijatelji će patiti.»
- Djed ti je bio mudar - pročitao mi je misli i ja sam, osjetivši se golim, instinktivno skupio koljena. Sagnuo se i unio mi se u lice.
- Trebaš li nešto?
- Hvala, ništa.
- Shvati to kao poklon. Ne tražim išta zauzvrat. Recimo da mi je dosadno, da častim svoga dvojnika. Ili izgubljenog brata.
Htio sam ga upitati tko je on i što hoće, jer je bilo sigurno da nešto hoće, iako sam se bojao da već znam odgovor na ta pitanja. Iako je bilo posve jasno kako mi je pročitao misli, odgovor mi je uskratio.
Šutnja je potrajala nekoliko trenutaka, a onda je on upitao mene:
- Tko si ti? Što hoćeš?
Tko je on? Tko sam ja? Treba li ova rečenica upitnik? Gledao sam u pod, ne odgovarajući. Poželio sam da ode, svom sam silinom poželio da nestane, ali sam tu misao pažljivo zamotao u staniol kako bih je prikrio toliko da se gost ne uvrijedi, ali ne toliko da ne bi osjetio kako je nepoželjan. Pogledavao sam ga ispod oka, pokušavajući procijeniti uspjeh svog misaonog eksperimenta.
Povlačio je brze i kratke dimove gledajući kroz prozor. Naši su se odrazi izgubili i kroz prozore se vidjela livada osvijetljena javnom rasvjetom i zgrada preko puta. Ne okrećući se, rekao je:
- Shvaćam. Neću te više uznemiravati. Bilo je ugodno razgovarati s tobom.
Podigao je ruku na pozdrav i, iskoristivši trenutak u kojem sam skrenuo pogled ili trepnuo, izašao je kroz prozor, ili jednostavno ispario. Ponovno sam bio sam, bez ikakvog dokaza o posjetu, pitajući se nije li mi se sve to ipak samo pričinilo. Bio sam potpuno svjestan kako ovaj događaj nije bio nešto o čemu bi bilo mudro ikome govoriti.
Tada sam ponovno osjetio dim i na polici ugledao cigaretu. Neobično je bilo to što je, iako je odavno trebala dogorjeti do kraja, bila cijela, kao da je tek zapaljena. Znači, to je bilo sve, pomislio sam. Činilo mi se kako sam ovaj put prošao lišo. A sljedećeg puta, nadao sam se, neće ni biti.
Pregledavajući sobu u potrazi za tragovima đavoljeg prisustva, na podu sam ugledao upaljač. Izgledao je poput Zippa, jedino što je umjesto standardnog znaka bilo ugravirano nešto što je izgledalo poput magijskog simbola ili reklamnog logotipa i što nisam umio dešifrirati. Pomno sam ga proučio i, ne našavši ništa neobično, spremio u ladicu, riješen da ga neću dirati sve dok se vlasnik, a u to nisam sumnjao, po njega ne vrati.
Cigareta se i dalje dimila. Na prozorskom staklu ogledavao se žar s njenoga vrha. Bio je crven i živ, ali nikako se nije primicao filtru, kao da nešto čeka. Znači to je vražja cigareta, pomislih. Čak i ne miriše tako loše.
Eto, tako sam počeo pušiti.

PROVJERITE ŠTO KAŽE DRUGI JA. NEŠTO SMO SE POSVAĐALI, PA VIŠE NE ZALAZIM TAMO.

- 08:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

Release notes

Rad na vašem, našem, mojem i samo mojem hitu približava se kraju, ili početku ozbiljnog dovršavanja, ma što značilo ovo što sam upravo napisao.
Radi se o iznimnoj kompoziciji u kojoj glazba pulsira između poletnog shufflea i udara disharmonije, prenoseći slušatelju poruku o tome da tekst, koji slijedi iza ovoga napisa, iako sam ga već ovdje objavio, istina u malo starijoj verziji, dakle da tekst, iako je šaljiv i naizgled nehajno zaigran i povremeno namjerno priglup, ima i svoje drugo, to jest prvo značenje i spoj glazbe i teksta tako donosi lahor egzistencijalne morbidne groteske u vaše uši.



SVI SU MRTVI


čim se nešto stvori sa smrću se bori
čim se nešto rodi prema smrti hodi
umiru planine, visoravni, tundre
prašume, nizine, gorja i doline
umiru komarci, žene, djeca, starci
umiru heroji, prijatelji moji
umiru i zvijezde po nebu što jezde
umiru planeti kak’ se kome sjeti
izumriješe Indijanci, prijatelji i neznanci
poznati i stranci, Klingonci, Romulanci
ovaj se svemir slama jao si ga nama
ostadoše samo crne rupe al’ i one će u dupe
Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava

umire i vrijeme osuši se sjeme
umire kamenje i bazaltno stijenje
zemlja crljenica i likovi iz vica
umriješe riječi i vrijeme što liječi
i umiru sise beživotno vise
i umiru muda razbacana svuda
umiru vjetrovi, svaki brod ka smrti plovi
umiru i kiše - oblak nikad više
Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava

umiru i boje, ajme milo moje
crvena i žuta leže pokraj puta
umrao je jang umrao je jin
mi smo sada out samo smrt je in
umiru pejzaži odlaze najdraži
umiru detalji previše su malji
umiru ideje i propalo sve je
umiru svemirci dolazi kraj svirci
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava


A radi se i na novim hitovima

- 23:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ZVALI SU ME LEPIM ZAJKOM

Danas, petak, 24.3, na datum značajan, to jest na rođendan majke moje jedine, u Bestu sviraju momci nervozni, tako je, Nervozni je poštar to, svirka počinje u 22 sata, pa se možda i svidimo tamo, a ako je vam je to fuj, nema veze, volim vas svejedno, dođite na moj blog, kisssss!

DAKLE, ŠTO ME NEMA, ŠTO ME NEEEEEMAAAA!

PS Ne, majka ne ide na svirku. Ali idu sinovi.

DODATAK: Ne uspjeh otići na svriku. Ah, sudbo tužna! Ako je netko bio, neka dojavi i prepriča!

ŠTO DA SE RADI KAD NEMA DRUGE

- 00:58 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.03.2006.

Još jedna postarija

ARITMIJA


Sanjao sam da će ti odrezati noge
odvela si me negdje na Gornji grad
bila si tužna, ja sam bio tužan
iako još ništa nisam znao
ne znam, čini mi se da sam bio
tužniji od tebe
iako si spomenula samo to da mi
moraš reći nešto važno
možda sam pomislio da odlaziš negdje

(lokal sam sazdao od bačvi iz praškog diska,
Melina i nekog mjesta u Mesničkoj kojem sam zaboravio ime
sve je bilo u drvu
i trebali smo se penjati)

neki rak, čini mi se
bit će u redu, rekla si
preživjet ćeš, gotovo sigurno
(to mora značiti sasvim sigurno)
ali obje noge moraju rezati iznad koljena
hodat ćeš s protezama

ponavlja se ono zbog čega ću uskoro doktoru
masivna stopala doskaču mi na grudi
tvoji mali prijatelji zarivaju pandže u moje klijetke i pretklijetke
i mahnito ih miješaju, ostavljajući rasjekotine
nešto mi preskače ispod rebara
grč se širi do pazuha
i u tom času prisjećam se tvojih odlazaka kardiologu
aritmije, koja nestaje pri pojačanoj tjelesnoj aktivnosti
psihički uvjetovane, rekla si
masiram grudi, dah mi se vraća
i ponovno vjerujem da si mi rekla istinu


ZAŠTO ME NEMA NA BLOGU

- 21:34 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 22.03.2006.

RADOST!

Svima koji misle da je došlo proljeće javno obznanjujem da griješe, te preporučujem da objašnjenje potraže ovdje, ali to ne znači da se proljeću ne treba radovati, pa se, eto, i ja radujem toj divnoj opsjeni, jer nečemu se čovjek mora radovati, što me podsjeti da vas pitam - da li da i ovaj blog nazovem Radost?

DODATAK:
Iako su imena nevažna, ovo će zasad ostati.

- 02:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2006.

Stara pjesma

DOBRO ODMJEREN UDARAC

sve što je lijepo kratko traje
zato što želiš da traje što duže
i teško prihvaćaš da je gotovo

ružne stvari čine se dugima
ali se ponekad ono najgore, nakon što prođe
čini kratkim i davnim
potisne se, umanji i udalji, svjesno i nesvjesno
nadilazi doživljaj bola, pa se nekako stisne i izblijedi
kao poslije pranja

umjereno ružne, dosadne stvari
podnose se nekako, na ovaj ili onaj način
malo lakše, pa opet malo teže, a nikako da završe
sišu te i slabe, gazeći nježno i podmuklo, tako da ne primijetiš
pritišću te prema tlu, a tebi se čini da i ti to želiš
ali kada se osvijestiš i okreneš da ih ščepaš za gušu
nestanu, rasplinu se - tražiš ih, a njih nigdje

možda se trebaš praviti da ih ne vidiš
i onda ih, kada se zaborave
iznenaditi i srediti jednim dobro odmjerenim udarcem
MIKROESEJ O PROLAZNOSTI PONEDJELJKA

- 09:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.03.2006.

KALIGRAFIJA


moje su tipke
leglo zaraze

ponekad se lijepe
slova w i e
pivo, voće i sladoled
vrijeme je za kupnju nove
tastature i obećanje –
neću više

miškin je bio kaligraf
kao tata dostojevski
pisao je perom
a ja sam takoreći nepismen
da se rukopis ocjenjivao
ne bih prošao nijedan razred

kada bi netko iznenada ugasio struju
završio bih kao lučki radnik u skadru
ili bih ja
a ne bokšić
nakon ulaska pet minuta prije kraja
kao posljednji džoker
u sudačkoj nadoknadi vremena
u prvom kontaktu s loptom
belgijancima zabio gol koji nas vodi
na svjetsko prvenstvo


AL' SE VEČERAS DOBRO JELO!

- 17:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 18.03.2006.

O tome kako se jučer smrzoh, pisao sam tamo, pa to neću ovdje ponavljati, treba gledati naprijed, prema budućnosti koja ne postoji jer vrijeme više ne postoji, nekada je postojalo, pa je iscurilo, prošlo, i pogled u budućnost samo je prisjećanje na nešto što je gotovo i završeno, ali sjećanjem se može upravljati, uz malo vježbe, pa to možda daje neku mogućnost slobode.

DODATAK. Nakon kraćeg razmišljanja, sumnjam da ta mogućnost postoji.

- 01:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 15.03.2006.

POSVETA PROLJEĆU

Nastavimo u vedrijem tonu, evo ostade još nekoliko dana do početka proljeća, a proljeće nosi buđenje života, mnogo zelene boje, meni omiljene, i možda oživi sve one što umriješe, a da to ni ne primijetiše, dakle proljeće dolazi, a s njim i proljetne depresije, dolazi proljeće, a kako će doći, kad vrijeme ne postoji?

- 09:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 14.03.2006.

ENTROPIJA

Primijetiste li i vi vjetar koji fijuče u Zagrebu, možda ne fijuče danas, fijukao je u nedjelju kad sam napisao ovu rečenicu, ali budući da vrijeme ne postoji, nije važno kad je fijukao, važno je samo da se ova zima još uvijek ne da, i bojim se da je to kraj, zna se da je vječna zima kraj Zemlje, prije nje, istina, Sunce je moralo narasti u crvenog diva i progutati je, a onda se smanjiti i ohladiti, ali to nam je možda promaklo, ma sigurno nam je promaklo jer takvi smo mi, bavimo se pizdarijama i ne pazimo na stvari koje su važne.

Dodatak: Vjetar i dalje puše i sve su sumnje iz rečenice potvrđene, dakle svi smo mrtvi, a ne boli, ništa nismo osjetili.

- 19:56 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

SAD MALO OZBILJNE POEZZZIJE

KAO PISMO

lakovjeran
kakav jesam
uznemirio sam tvoju nježnost
nestrpljivi uvijek
sve pokvare

mrači se
lijepim te slinom
i zatvaram kao pismo

ljubim ti oko
spavaj



SLIKA LJEPOTICE!



Sluša večeras!

- 01:19 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 11.03.2006.

Eto nekako

I prođe čitanje, bilo je fino i pristojno, pročitasmo što smo imali i onda sve prođe, a budući da u principu ništa ne očekujem, ne mogu se razočarati, čak se obično i pomalo ugodno iznenadim, i eto, ako vas zanima, pitajte nekoga tko je bio, levija, reportera, aletheju, astartu, ili nekoga petog, a ja ću samo najaviti da ćemo na istom, a možda i na još nekim drugim prostorima, Tobić, Sanatorijum i ja baciti nekakvo sviročitanje, relativno uskoro.


ŠTO ĆU BITI KAD ODRASTEM, DIO TREĆI!

- 15:27 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.03.2006.

Glazba je umjetnost svih umjetnosti

Dakle, danas točno u 21h (ili netočno, to se nikad ne zna, tj. zna se da točno nikada ne može biti), ili točno 12 sati nakon prve objave ovog posta, dvadesetak sati nakon njegova pisanja, a dva i pol sata od dodatka ovog, Tihomir Matko Turčinović, od milja zvan Turki i ja čitamo svoje uratke u kafiću ITD-a.

Ali to nije razlog za ovaj post. Razlog je taj da se točno na ovom mjestu, na sajtu Krompir, koji vam inače toplo preporučujem ako ste ljubitelj dobre bizarne zabave, a lijevo imate i banner, nalazi snimka jedne od kompozicija koje smo Tobić, Deda i ja izveli u Akademiji prije točno dva tjedna. Mp3ica ima 2,7 megabajta, pa ako želite poslušati loš zvuk, preglasnu publiku, šlampavu svirku i jedinstveni Tobićev humor, kliknite, kliknite!

A večeras se vidimo, a možda i ne.


VAŽNE ŽIVOTNE ODLUKE I NJIHOV DEMANTI

- 18:37 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

NAJAJAVA

Štovane i poštovani, javljam da u četvrtak 9.3. čitam naglas u kafiću ITD-a, društvo će mi praviti daroviti, zaigrani i nježni pjesnik Tihomir Matko Turčinović, a cijeli događaj počet će u 21 sat, ili kad nas glavnokomandirajuća Mirna Bačun već uspije natjerati da sjednemo u udobnu fotelju glasnočitačima namijenjenu, pa vi dođite, ako vam se dolazi, a ako vam se ne dolazi, nemojte, pa ako dođete, popijete koju pivu ili piće po izboru, ili nemojte, ako niste žedni, a za vrijeme čitanja, nemojte glasno govoriti, ili vičite, ako vam se baš viče, te nas kad završimo nagradite pljeskom, ali ni to, naravno, ne morate, ako mislite da to nismo zaslužili ili vam se jednostavno ne da.


A OVDJE MOŽETE DOZNATI MOJE NOVE I STRAŠNO VAŽNE ŽIVOTNE ODLUKE


NAJNOVIJE! DEMANTI PRETHODNE ODLUKE!

- 21:40 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

TURBO BLUES, IZ E7

REČENICA!

PUŠTAM BRKOVE



Posjedovali su ih svi pravi muškarci
i stoga...

puštam brkove
za moju malu
da te škakljaju dok te ljubim
opet i opet

puštam brkove
izgledat ću ozbiljno i mrko
mala
bit ću brkati gospodin
imat ću nešto za čupkanje

puštam brkove
da bih bio kao moja mala
moja mala
moja mala
kao moja mala
svakome je dala


Slijedi nabrajanje poznatih osoba koje su imale brkove: Džingis Kan, Josif Visionarevič (Visarionovič, budalo!) Staljin, Adolf Hitler, Clark Gable, Marko Kraljević,... Dunja Vejzović... Tobić Tobić idol mladih, Salvador Dali, Hakeem Olajuwon, Friedrich Nietzche, primamo daljnje priloge



- 12:24 - Naruči! (14) - Račun - #
evo ja bas preksinoc procitao, sta je muskarac bez njih, mogo bi i ja pocet pustat.:). ž (Johnny 04.03.2006. 12:57)

imati brke ko dzingis kan, oduvijek bijase moj san... (studena 04.03.2006. 13:06)

Ja jednom davno pokušao nešto s puštanjem brkova, pa mi najbolji frend rekao: 'Rista, remse ti se u kovabr loma'. Strašno traumatično iskustvo. (Mufasa 04.03.2006. 13:14)

kada ja svoje pustim onda zbog njihove boje moram na njih naljepiti naljepnicu (onako kao što na pekmezu piše pekmez) na kojoj piše brkovi .... uživaj ....:) (freestyler 04.03.2006. 13:26)

i 100 grama nichea. (Sanatorijum 04.03.2006. 13:53)

na čemu si? (blozesacuvaj 04.03.2006. 14:17)

brkovi ne samo da cine estetski dominantno musko, nego imaju i svoju vaznu biolosko-anatomsko-seksualnu funkciju. bez brkova je muskarac kao riba bez peraja. (parliament 04.03.2006. 15:15)

danas sam se brijo i baš si ostavi brk i bradicu stoga dodaj i mene na listu poznatih ;)) (Here To Stay 04.03.2006. 17:47)

nisi spomenuo našeg mišu??? :O ccc... (hibiskus 04.03.2006. 22:58)

nabrajanje je improvizacija, bit će i miše, naravno (gawrun 04.03.2006. 23:18)

Je, je, ove s brkovima prilično su raspuštene. Ja bih na popis dodao svoju baku. (lijecenikatolik 04.03.2006. 23:22)

još ako je mala golicljiva, hihi (nemiri 05.03.2006. 01:36)

Dali i Tobić se podrazumijevaju, jel' tako? (Mufasa 05.03.2006. 09:35)

ajme bljak brkovi:) (D.S.O. 05.03.2006. 14:24)

- 15:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 03.03.2006.

TURBO TURBO FOLK FOLK!


SVI SU MRTVI

čim se nešto stvori sa smrću se bori
čim se nešto rodi prema smrti hodi
umiru planine, visoravni, tundre
prašume, nizine, gorja i doline
umiru komarci, žene, djeca, starci
umiru k’o muhe sveci i protuhe
umiru i zvijezde po nebu što jezde
umiru planeti kak’ se kome sjeti
izumriješe Indijanci, prijatelji i neznanci
poznati i stranci, Klingonci, Romulanci
ovaj se svemir slama jao si ga nama
ostadoše samo crne rupe al’ i one će u dupe

Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava

umire i vrijeme osuši se sjeme
umire kamenje i bazaltno stijenje
zemlja crljenica i likovi iz vica
umriješe riječi i vrijeme što liječi
i umiru sise beživotno vise
i umiru muda razbacana svuda
umiru vjetrovi, svaki brod ka smrti plovi
umiru i kiše - oblak nikad više

Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava

umiru i boje, ajme milo moje
crvena i žuta leže pokraj puta
umrao je jang umrao je jin
mi smo sada out samo smrt je in
umiru pejzaži odlaze najdraži
umiru detalji previše su malji
umiru ideje i propalo sve je
umiru svemirci dolazi kraj svirci


A uskoro i glazba za hit!






- 22:33 - Naruči! (23) - Račun - #
i kraj ... :( (kratke 02.03.2006. 09:21)

ili novi početak... :) (kratke 02.03.2006. 09:22)

umrla i smrt, zakopah je u vrt :p (antidogmatiq 02.03.2006. 09:29)

ma daj nasmijal si me do suza........ (legasvega 02.03.2006. 10:32)

i ja, poput Lege, umirem od šege. (Lav Afrički 02.03.2006. 10:37)

...da početak i kraj (lopticaskocica 02.03.2006. 12:23)

to je neki balaš mix:) (D.S.O. 02.03.2006. 12:45)

pijani. di buš danaske, kod kreše il kod steve pri bogdanu o? (blozesacuvaj 02.03.2006. 14:14)

Preporuka: Polu/otok/ostrvo. Jesi već poslao štogod? (E.P. 02.03.2006. 23:49)

Bezveze. ( 03.03.2006. 02:01)

Kaj je to poetski zapis iz Srbije? Nije loše. Btw, nemoj je odati. (lijecenikatolik 03.03.2006. 02:04)

a daj,gawrun, igras na prolazlost i smrt. to je tako jeftino. jer je tako in. 12 bodova za kandidata iz kroejše. (manistra 03.03.2006. 02:17)

A di se spominje krv, čaša, razbijanje, nož, propuh, žena, propala ljubav, potpetica, hop hop..? Ovo je više pjesma za dan mrtvih.. (z.l.e.v.A.n.k.a. 03.03.2006. 07:52)

nadam se da Edo Maajka čita Gawruna (c. 03.03.2006. 08:33)

Meni je nesto zao onih svemiraca, o, vi ljudi tvrdog srca. (xiola bleu 03.03.2006. 08:37)

znachi, ostali smo sami... (Sanatorijum 03.03.2006. 12:17)

ako je i od tebe al' je turbo...ili nesto slicno... (studena 03.03.2006. 12:54)

izgleda... (nemiri 03.03.2006. 17:57)

tam htjedoh da ti kazem nesto za turban- folk ( organski ga ne podnosim) kad ugledah link..zahvaljujem i uzvracam istom mjerom...idem da ti stavim titulu koja ti pripada...to dvorsko mjesto je iz opravdanih razloga upraznjeno odskora...kissssssss (reginaelena 03.03.2006. 19:48)

dupe i dante jedna rec pored druge, jezivo ti je ovo. (run riot 03.03.2006. 22:16)

ja nikada neću umrijeti! (radee 03.03.2006. 23:11)

oprosti, ali ovo je moj rajon ...ja uglazbujem folk turbo hitove, ako ne vjeruješ izvoli se raspitati kod reginaelene (Celebrity 03.03.2006. 23:20)

u srce me tače, mora da se plače (poma 03.03.2006. 23:57)

- 22:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #