Rad na vašem, našem, mojem i samo mojem hitu približava se kraju, ili početku ozbiljnog dovršavanja, ma što značilo ovo što sam upravo napisao.
Radi se o iznimnoj kompoziciji u kojoj glazba pulsira između poletnog shufflea i udara disharmonije, prenoseći slušatelju poruku o tome da tekst, koji slijedi iza ovoga napisa, iako sam ga već ovdje objavio, istina u malo starijoj verziji, dakle da tekst, iako je šaljiv i naizgled nehajno zaigran i povremeno namjerno priglup, ima i svoje drugo, to jest prvo značenje i spoj glazbe i teksta tako donosi lahor egzistencijalne morbidne groteske u vaše uši.
SVI SU MRTVI
čim se nešto stvori sa smrću se bori
čim se nešto rodi prema smrti hodi
umiru planine, visoravni, tundre
prašume, nizine, gorja i doline
umiru komarci, žene, djeca, starci
umiru heroji, prijatelji moji
umiru i zvijezde po nebu što jezde
umiru planeti kak’ se kome sjeti
izumriješe Indijanci, prijatelji i neznanci
poznati i stranci, Klingonci, Romulanci
ovaj se svemir slama jao si ga nama
ostadoše samo crne rupe al’ i one će u dupe
Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava
umire i vrijeme osuši se sjeme
umire kamenje i bazaltno stijenje
zemlja crljenica i likovi iz vica
umriješe riječi i vrijeme što liječi
i umiru sise beživotno vise
i umiru muda razbacana svuda
umiru vjetrovi, svaki brod ka smrti plovi
umiru i kiše - oblak nikad više
Dante i Cervantes i Borges i Marquez
Kafka i Petrarka leže na dnu jarka
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava
umiru i boje, ajme milo moje
crvena i žuta leže pokraj puta
umrao je jang umrao je jin
mi smo sada out samo smrt je in
umiru pejzaži odlaze najdraži
umiru detalji previše su malji
umiru ideje i propalo sve je
umiru svemirci dolazi kraj svirci
klonula mu samo glava
kao da drijema kao da spava
A radi se i na novim hitovima
Post je objavljen 26.03.2006. u 23:08 sati.