ARITMIJA
Sanjao sam da će ti odrezati noge
odvela si me negdje na Gornji grad
bila si tužna, ja sam bio tužan
iako još ništa nisam znao
ne znam, čini mi se da sam bio
tužniji od tebe
iako si spomenula samo to da mi
moraš reći nešto važno
možda sam pomislio da odlaziš negdje
(lokal sam sazdao od bačvi iz praškog diska,
Melina i nekog mjesta u Mesničkoj kojem sam zaboravio ime
sve je bilo u drvu
i trebali smo se penjati)
neki rak, čini mi se
bit će u redu, rekla si
preživjet ćeš, gotovo sigurno
(to mora značiti sasvim sigurno)
ali obje noge moraju rezati iznad koljena
hodat ćeš s protezama
ponavlja se ono zbog čega ću uskoro doktoru
masivna stopala doskaču mi na grudi
tvoji mali prijatelji zarivaju pandže u moje klijetke i pretklijetke
i mahnito ih miješaju, ostavljajući rasjekotine
nešto mi preskače ispod rebara
grč se širi do pazuha
i u tom času prisjećam se tvojih odlazaka kardiologu
aritmije, koja nestaje pri pojačanoj tjelesnoj aktivnosti
psihički uvjetovane, rekla si
masiram grudi, dah mi se vraća
i ponovno vjerujem da si mi rekla istinu
ZAŠTO ME NEMA NA BLOGU
Post je objavljen 23.03.2006. u 21:34 sati.