O tome kako se jučer smrzoh, pisao sam tamo, pa to neću ovdje ponavljati, treba gledati naprijed, prema budućnosti koja ne postoji jer vrijeme više ne postoji, nekada je postojalo, pa je iscurilo, prošlo, i pogled u budućnost samo je prisjećanje na nešto što je gotovo i završeno, ali sjećanjem se može upravljati, uz malo vježbe, pa to možda daje neku mogućnost slobode.
DODATAK. Nakon kraćeg razmišljanja, sumnjam da ta mogućnost postoji.
Post je objavljen 18.03.2006. u 01:03 sati.