Welcome 2 my side of the universe! :)
Šareni svijet jedne Malene :)

nedjelja, 09.12.2007.

I need you to believe...

Kojoj god religiji pripadali, ili ne pripadali, moramo u nešto vjerovati. Vjera ne mora uvijek biti vezana za religiju, a opet je vrlo važan dio naših života. Sada ne bih pisala o religiji, već općenito vjerovanju.

Što uopće znači vjerovati?

Ne moći dotaknuti, a osjetiti.
Ne moći gledati, a vidjeti.
Ne moći slušati, a čuti.

Ne znati, ali vjerovati...


Kad je noću oblačno, kako znamo da na nebu ima zvijezda? Vjerujemo.
Kad pada kiša, kako znamo da će doći sunce? Vjerujemo.
Kad padne noć, kako znamo da će svanuti jutro? Vjerujemo.

U takve stvari je lako vjeorvati, jer se naša vjerovanja brzo obistine. No što je s drugim stvarima?

Kako vjerovati nekoj osobi? Kako znati da ne laže?
Postoje ljudi koji te mogu u oči gledati i nemilosrdno ti lagati. Istina nije uvijek crno na bijelom i ne možemo uvijek odmah znati što je točno, a što ne. Zapravo, najčešće uopće ne možemo.

Na ovu temu me "nadahnuo" me razgovor s jednom osobom prije nekih tjedan dana. Povrijeđena lažima nekih ljudi kojima sam stvarno vjerovala, pitala sam ju zašto me ljudi stalno uspijevaju prevariti, i zašto sam uvijek ja ta koja je povrijeđena i prema kojoj nisu bili fer. Zašto ljudi uvijek povrijede osobe koje su stvarno bile uz njih, i stanu na stranu onih koji im lažu?

Odgovor je bio da previše vjerujem ljudima. Istina je, uvijek mislim da su ljudi iskreni, i kada mi kažu da me nikad neće lagati, dogodi se baš to. Zanimljivo je kako ti baš oni koji ti govore da će uvijek biti tu za tebe prvi okrenu leđa… Što to ima tako pokvareno u ljudskoj psihi, u ljudskim glavama i srcima? Nikada neću shvatiti…
Rekla mi je da danas svi žive u laži. Pred tobom nose uljudna lica, no odmakneš li se samo korak, stavit će drugu masku.
Čuju jedno, govore drugo, misle treće, a rade četvrto. Pa ima li to ikakvog smisla? Čemu to? Kad se sjetim svih laži koje sam čula, zgadi mi se cijelo ovo čovječanstvo, iskreno. Zar nije jednostavnije jednostavno reći istinu kakva je i znati na čemu si? Ljudi samo vole komplicirati.

"Ljudi nisu svjesni da ako kažu samo jednu laž, morat će izgovoriti barem još 100 da opravdaju tu jednu." Wiseman


Najgori su mi još oni izgovori kao, da skrivanjem istine nisu htjeli nekoga povrijediti. A jesu li, kada su lagali, mislili kako će se osjećati ta osoba kada sazna istinu? Još gore, tisuću puta gore.
Bol same laži ipak najviše ovisi o njezinom izvoru. Nije isto kada vam slaže prolaznik na cesti, i najbolji prijatelj. Malo sam razmislila i shvatila, da me povrijediti mogu samo oni ljudi do kojih mi je stalo. Tada me prijevara boli, ali kada mi ta osoba prestane značiti, i rane zacijele.

Osoba s kojom sam pričala rekla mi je da nikome ne mogu u potpunosti vjerovati, osim sebi. Znači, trebala bih uvijek biti oprezna i ne govoriti nikome svoje tajne i misli… Tako ne bih mogla živjeti, ne. Uvijek moram imati barem nekoga kome ću davati najbolje od sebe. Čovjek je ipak društveno biće, zar ne? Potrebni su mu ljudi.
U tome i je bit života. Ponekad se daš onima kojima nisi trebao, pa ti je žao. Ali mislim da je još gori osjećaj ne dati se nekome tko je to zaslužio.

Ne kažem da osobno nikada ne lažem, lagala bih kada bih rekla takvo što. laze Ali, tko prizna pola mu se prašta, zar ne? smijeh

Nadam se da vam se sviđa post…
Iskreno: nije me briga… Pišem što ja hoću, a vas nitko ne sili na čitanje beljzubo

Uživajte u ostatku dana… mah

Vaša ŠaŠaViCa
- 16:23 -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Design by: B@rby and M@L€N@ $@R€N@