Welcome 2 my side of the universe! :)
Šareni svijet jedne Malene :)

utorak, 22.07.2008.

Dragi Zagrebe,

Znam, sad se pale svjetla na tvojim ulicama.
Trgovi i parkovi puni su ljudi. Jos cujem njihove uzurbane korake, njihove razgovore sto se skupa s glazbom iz okolnih kafica stapaju u zamor. Jos osjecam na kozi dodir tople ljetne veceri. Svjetla trepere kao da su se zvijezde spustile na tebe.

U mojoj ulici cuju se djeciji povici i vriska. Ispred zgrade s brojem 7 mali Ivan zmiri, a ostala djeca se skrivaju. Iza zgrada. Iza kontejnera. Iza zalosne vrbe cije grane doticu Nasu klupicu na kojoj su urezana neka nova imena. Neka nova srca i nove simpatije, ispisana su preko Nasih nadimaka.

Topli ljetni povjetarac provlaci se kradom kroz ulicu. Zamrsi vrbi kosu i zaviri ponekoj dami pod suknju. Potom se vine u zrak, prema mjesecu, te nestane u noci.

Nocni zivot tece. Kroz sve tvoje ulice, parkove, kojima sam nekada i ja pripadala, i kojima cu ponovno pripasti kada ti se vratim. Na Trgu se, na konju, uzdize cuvar grada-ban Jelacic. S odlucnim izrazom na licu. Ponosno stoji iznad sve te mase koja protice gradom.

Dragi moj Zagrebe, kao da gledam, jos uvijek vidim tramvaje na Ljubljanici. Evo, stize devetka. Ljudi ulaze. Nakon ne tako mnogo vremena, zaustavlja se pred Branimir Centrom. Izlaze parovi sto se drze za ruku i par grupica tinejdzera. Idu u kino.

Divno je slusati taj zamor, smijeh koji cujes na koju god da se stranu okrenes. Mogla bih jednostavno stajati tu, slusati kako se zivot pretapa iz ulice u ulicu, te se u konacnici stapa s gradskim ulicnim svjetlima.

Kao da gledam, koracam tobom. Osjecam te pod svojim umorni stopalima. Kud god pogledam-ti. Ti, ti, ti. Ispunjena sam tobom. Tvojim slikama, zvucima, mirisima.
Auti trube. Svi zele sto prije stici do tvog srca. Do centra grada, gdje ono najjace kuca.

Dragi Zagrebe, kad tako sanjam o tebi, i moje srce pocinje kucati jace. I tada, kada ubrza ritam, osjecam da sam blizu tebi, i da nasa srca kucaju u skladu.

Pruzam ruke prema ovom sivom nebu i u mislima te doticem.
Ulazim u svoj stan. U svoju sobu. Otvaram sirom prozor i divim se. Stvarima koje su nekada bile za mene tako obicne. Stvarima za koje nikada ne bih znala koliko mi znace, da te nisam napustila, Zagrebe moj. Izlazim na cestu, okrecem se, i ushicena, pomislim: "Kako je divno biti doma!"

Gledam kako sve odlazi niz ulicu. Gledam kako tece. I sto vise gledam, to se vise i sama osjecam kao dio te velike rijeke.


Stapam se sa svjetlima i gradskom bukom...

I smijesim se, jer znam.



Uskoro cemo se sresti.


PS: Pozdrav iz dalekog Hamburga!

Tvoja M@L€N@ $@®€N@
- 21:45 -

subota, 05.07.2008.

Raširi ruke... =)



Bez njih bi naši životi izgledali potpuno drugačiji. Svaki dan se njima služimo, ali malo tko razmišlja o njima.
Tako odlučih posvetiti im ovaj post =)

Bez ruku pekar ne bi mijesio kruh. Bez ruku vozač ne bi vozio autobus. Bez ruku pisac ne bi mogao pisati. Plivač plivati. Plesači plesati. Urari ne bi mogli popravljati satove. Kirurzi ne bi operirali. Frizerke ne bi šišale.

Mene najviše fasciniraju stvari iz svakidašnjeg života. Bez ruku bi bile neizvedive.




Rukama se nekome pokriju oči kada mu se prilazi s leđa i želi ga se iznenaditi, držimo kišobran, otvaramo limenke, vežemo vezice, otvaramo prozore, držimo se za prečke u busu, hranimo se i pijemo, mašemo, pušemo nos maramicama, pritišćemo gumbe u liftu (doduše, ovo se može i glavom =)), oblačimo se, otključavamo vrata, čestitamo nekome rođendan, dajemo nekom sućut, tapšamo nekog po ramenu, brišemo suze, skrivamo oči od prejakog sunca, pokazujemo nekome nešto, mašemo lepezom kada nam je vruće, listamo novine, palimo vatru, nazdravljamo vinom, stišćemo jastuk kada ne možemo zaspati, molimo se Bogu, lupkamo po stolu kada smo nervozni, držimo fige kada "prizivamo" sreću, grudamo se zimi, pravimo snjegovića =)




Na dlanovima, kažu, je zapisana naša sudbina… Gatare "čitaju" našu budućnost iz linija urezanih u naše ruke.
Otisci prstiju naših ruku jest ono što svakog čovjeka čini drugačijim od mase i što ga razlikuje od drugih.
Kada se dijete rodi, majka ga rukama privije uz sebe, i tada ono osjeti toplinu i ljubav…

Iz ruku se vadi krv i daruje ljudima kojima je potrebna.
Gluhe i nijeme osobe se sporazumijevaju pomoću ruku.


Ruke su stvorene za davanje…


I primanje…


Što je meni najdraže raditi rukama?
Grliti seeeeeeee =)


Ruke su nam zaista prijeko potrebne, i ako ih imate, znajte da spadate među najbogatije ljude na svijetu.

Rukama možemo raditi puno toga, te kada bih sve to nabrajala napisala bih cijeli roman, a ni to mi ne bi bilo dovoljno.

Između svega ostalog, ovaj post je napisan rukama =)

Vaša M@L€N@ $@®€N@

PS: Nadam se da uživate u ljetnim praznicima. Evo vam nešto, tek toliko, da si možete rasporediti vrijeme ;)




Nema na čemu! =P

- 00:17 -

Design by: B@rby and M@L€N@ $@R€N@