Welcome 2 my side of the universe! :)
Šareni svijet jedne Malene :)

četvrtak, 31.01.2008.

Fašnik

Bliži se vrijeme fašnika. yes
Maske, boje, lica, kostimi… Prilika da budemo netko ili nešto drugo, što nismo, što potajno želimo biti, ili se grozimo i od same pomisli…

Prisjećam se nekih zgoda iz djetinjstva, kada mi je mama sašila i napravila kostim suncokreta. Te sam godine, zajedno s jednom prijateljicom pobijedila na školskom natjecanju. Ona je bila maslačak.
Sjećam se, bile smo presretne. Mislim da sam bila 3. razred. Nismo očekivale pobjedu, ali imale smo originalne kostime, i to još tzv. kućne izrade :) Thx mama…smijeh

A gdje sam danas? Starija 6 godina, višlja za najmanje dvije glave (dobro, ne baš toliko rolleyes), u drugoj školi, s drugim prijateljicama… Nema više maskenbala. Nema više nošenja brojeva na leđima i očajničkih (i najčešće neuspjelih, lol) pokušaja plesanja na hodniku, nastojeći da nas žiri zamijeti… Nema!

Mislila sam da mi osnovna neće nedostajati, ali eto, ovih nekoliko dana često se, u mislima, vraćam k njoj.

Ma danas je dobro, ali gdje su oni dani?
(Connect, "Kad smo bili klinci")


Danas živim u drukčijem svijetu. Maskenbal postaje svaki dan, imamo ga 365 dana u godini (ove godine 366).
Gledam oko sebe, i vidim svaki dan nova lica, nove maske, na istim ljudima.
Pretvaraju se da su nešto drugo.
Nose sve te kostime i glume nešto. Nekoga tko žele biti. Ponašaju se kao da to i jesu. Boje se izaći van, boje se pokazati.
Zašto? Zašto misle da ih takve ljudi neće voljeti jednako, ako ne i više? Zašto se boje biti ono što jesu, ispod svega toga?

Nije mi jasno kako ljudi dišu ispod tih maski. Kako žive u stalnome strahu da maska ne padne i da svi ne vide njihovo pravo lice?

Nijedna šminka ne traje vječno. Sva lažna lica nakon nekog vremena otapaju se, nestaju, blijede. I ostaju ljudi bez karaktera. Ljudi bez duše, bez sebe. Hodaju okolo bez misli. Žive bez osjećaja. zaliven
Žive li, uopće?

Ne govorim o ljudima koji ponekad nešto slažu, jer, after all, ne činimo li to svi, ponekad? Priznajem, ja da. Onaj tko kaže da je uvijek iskren, već samim time najviše laže.lazenamcor

Ne, govorim o njima, već o ljudima koji su zamislili sebi sliku osobe, te očajno žele biti što sličniji njoj. Misle da ljudi ne vide, da ne shvaćaju tko su zapravo. A zapravo, koliko god bila debljina sloja šminke, toliko je tanka i prozirna, da kroz nju jednostavno sve vidiš-sve. Sve što se ispod krije.

Mislim da su svi oni, bili iskreni, nekada, kao djeca. S vremenom su, laž po laž, počeli postajati netko drugi. I normalno da je sada teško odbaciti masku i živjeti, kada više ni sam ne znaš tko si. Teško je biti opet dijete, kada si već odrastao čovjek.

Život je pozornica.
Okružuju je kulise; nebo i zemlja.
Ne možete glumiti lik koji niste.
Svatko u svijetu ima svoju ulogu.
Rođen je zato da ju odigra.
Ne možete mijenjati scenarij, niti biti netko drugi!nono
Nema dijaloga koje možete naučiti na pamet.
Nema maski koje morate nositi, niti odijela koja morate oblačiti.
Dovoljno je samo doći, i biti ono što jeste.

I ne bojte se!wink
Iza kulisa uvijek se krije On,
Koji će vam šapnuti ako zaboravite kako dalje...smijeh

Ne zaboravite:

Ne isplati se biti netko drugi-ako netko već jeste…

Vaša M@L€N@ $@®€N@
- 19:07 -

petak, 25.01.2008.

Samo za taj osjećaj... smijeh

Hei, people, ŠaŠaViCa is back... wave
Ali pod drugim imenom! Naime, ŠaŠaViCa mi je nekako dosadilo, jer ga imam od početka bloga, tako da sam promijenila ime, te sam od sada za vas M@L€N@ $@®€N@. Hm, Malena bi mi moglo biti ime, a Šarena prezime… Da, može! Malena Šarena…
ŠaŠaViCa je… Nema je više.
Ali ako me netko bude tražio pod tim imenom… Ta sam smijeh
Hehe lud

Moj blog postoji 13 mjeseci i 8 dana. !yes naughty
Znam da neki imaju blogove i po nekoliko godina, ali ipak sam ponosna, i smatram to uspjehom, što ova stranica još uvijek postoji, što je prošla kroz sve "hirove brisanja" i eto… Još uvijek je tu. zubo

Moj prvi post u 2008. godini… Wow…eek Sa veeelikim zakašnjenjem vam čestitam Božić i Novu godinuparty, i želim vam sve najbolje u novoj 2008. godini, želim vam puno smijeha, puno sreće, zdravlja… Svega što vam treba, a mislite da nemate.

Upravo o tome ću danas pisati.

O stvarima koje su dio našeg života, bez kojih on nikada ne bi izgledao isto. O stvarima koje želimo imati, i mislimo da ih trebamo… A u stvari ih već imamo, na neki način.

Ljudi uvijek nešto tražeyes. Bilo bi lijepo kada bi svatko od nas imao jednu želju, no to nije tako. Ljudi su pohlepni, te kada im se ispuni neka želja, odmah idu "žicati" Boga da im usliša još neke molitve.
Kada se malo zamislite, što biste molili Boga, da vam može ispuniti samo još jednu želju? Samo još jednu, u cijelome životu? Što biste tražili od Njega? Zamislite se malo nad tim. yes

Ne znam za vas, ali kada sam ja o tome razmišljala, shvatila sam da doista nemam što poželjeti. (Materijalne stvari nikada ne bih tražila, naravno.)

Možda zdravlje…
Ne…nono
Već ga imam.

Možda obitelj…
Ne…nono
Već ju imam.

Možda prijatelje…
Ne…nono
I njih imam.

Možda sreću…
Ne…nono
Nju stvaram sama.eekyesthumbup

Vidite, kada bi mi Bog rekao da mogu zaželjeti nešto za sebe, dakle, ne za druge, već samo za sebe, ne bih imala što poželjeti. eek Doista!
Zapitajte se… Je li to što želite vrijedno toga da zanemarite sve ostale lijepe stvari koje imate u životu? Ne, naravno da nije.

Od čega se uopće sastoji naš život? Mislim, sreća u njemu?
Od potpuno sitnih, bezazlenih, svakodnevnih stvari, na koje uopće ne odvraćamo pažnju. Toliko su nam postale uobičajene da uopće ni ne znamo koliko nam znače, i koliko utječu na naš život.
A ipak nam izmame osmijeh na lice, svaki dan. Zar ne? yes

Jureći za velikim stvarima, poput automobila, stana, mobitela… Zaboravljamo na sasvim jednostavne stvari.

Evo nekoliko stvari koje mene čine sretnom svaki dan:
-kada mi mama i tata ostave poruku na stolu u blagovaonici
-kada vidim svoje prijatelje
-zagrljaji, osmijesi
-kada pospremim sobu, pa jednostavno sjedim na krevetu i divim se svom "remek djelu"
-kada čujem ptice kako cvrkuću
-kada uspijem ljude nasmijati
-gluparije, provale (neki ljudi to zovu "bruka", a mene to nasmije i drži u dobrom raspoloženju čitav dan)
-kada ne moram otključati ulazna vrata od zgrade, jer nisu do kraja zatvorena (susjedi, hvala)
-kada pojedem cijeli kolač, a onda mi ostane šlaaag =)
-kada nacrtam nešto… osjećam se ispunjeno
-svaka minuta provedena na rolama
-kada ne kasnim negdje
-kada čujem dobru pjesmu
-kada se zeleno na semaforu upali baš kada ja dolazim
-kada preskočim lijevom nogom posljednju stepenicu
-kada stavim točnu mjeru kakaa u mlijeko
-kada uspijem ugurati traperice u čizme
-boje… volim šarenilo (to, kao, niste znali)
-kada mi se jave ljudi koje dugo nisam vidjela
-kada pronađem nešto što sam izgubila
-kada mi se javi.. Netko ;)
-kada se probudiš s tim osjećajem, i jednostavno ZNAŠ da će cijeli dan biti savršen
-kada mi razdjeljak pada na lijevu stranu
-kada je vrijeme lijepo
-kada pomognem onoj staroj susjedi sa štapom da uđe u lift
-kada ne moram prati kistove, jer sam ih oprala prošli put

Uh… ima toga puno… Znam da zvuči blesavolud, ali svatko od nas ima te male sitnice, koje ga uveseljavaju svaki dan…
Znam, nije to nešto za što bih umrla…
Ali sasvim sigurno, za to živim svaki dan.smijeh


Što VAS usrećuje?naughty
Koje su to male stvari zbog kojih se isplati svako jutro otvoriti oči i odvažiti se živjeti?
Zbog kojih se isplati probuditi se, i ustati iz kreveta?
Stvari, zbog kojih ne možete ostati ležati, i pustiti život da ide pokraj vas?

Tako je…

Upravo ste shvatili…thumbup

Vrlo ste sretni… Vrlo, jako, puno, mnogo... Neizmjerno.
Već samim time što dišete, što postojite, što se budite i borite za svaki dan…
Već samim time ste sretni.

Nikada se nemojte prestati boriti za sve što vas usrećuje. Sve se isplati, samo za taj osjećaj... Osjećaj neba pod prstima, kao da si ga upravo dotaknuo/la, zbog kojeg si zahvalan što postojiš, uopće...

Čovjek je rođen da bude sretan! Svaki od nas!
Samo je pitanje hoće li on to znati iskoristiti…

To ostaje na vama.

Vaša M@L€N@ $@®€N@
- 10:07 -

Design by: B@rby and M@L€N@ $@R€N@