Kad informatičar naiđe na neki problem prisiljen je pronaći rješenje. Obično se na kraju priče pokaže da je najjednostavnije rješenje i najbolje. Samo što su neki skloni kompliciranju, ili zbog vlastitog neznanja ili zbog previše znanja.
Neki dan tako se susretoh s greškom u jednom instalacijskom programu. U blizini se našao mlad i nadobudan informatičar koji se svim silama bacio na rješenje problema. Pri tome je ispucao raskošan arsenal vlastitog znanja pokušavajući svim silama riješiti problem. Okrivljeni su bili matična ploča i pojedine komponente, a o operativnom sustavu i instalacijskom programu da i ne govorimo. Konačna dijagnoza je glasila da je problem nerješiv.
Umjesto hakeriranja po sustavu ja sam uklonio ono za što sam pretpostavljao da je zbunilo instalacijski program. Instalacija je uspješno izvršila. Ne čudim se mladom informatičaru, i ja sam imao svoju mladu fazu kad sam probleme pokušavao rješavati demonstrirajući sve ono što sam naučio. Nešto slično slučaju kad bi vojska artiljerijom tukla po brdu gdje se skriva miš, a onda bi kuhar s mišolovkom spasio stvar. Pokušajte se što prije izvući iz faze 'pravi programer programira magnetom po disketi', uštedjet' ćete si brdo živaca i još više vremena.
Zaključujem temu jednim informatičkim teoremom koji bi se mogao primjeniti i na ostale djelatnosti: Ako je rješenje nekog problema komplicirano, najvjerojatnije je to pogrešan način za njegovo rješavanje.
|
