zna se...zna

Poljubi me i nemoj nista reci
samo poljubi me
odavno vise rijeci nisu potrebne
ti ides znam

Poljubi me k'o prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj

Kad odes znam zaboravit ces
da smo nekad ti i ja
zaustvaljali vrijeme
medju zvijezdama
ko da me nije bilo ides sad

Kad odes znam zaboravit ces
okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo ides sad

Poljubi me, odagnaj bar veceras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplacem
ti ides sad

Poljubi me ko prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj

Kad odes znam, zaboravit ces bol
u mojim ocima
i da je zivot moj u tvojim rukama
k'o da me nije bilo ides sad

Kad odes znam
zaboravit ces okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo sad

http://youtu.be/2EHwIlvVMz4

...odlazim

odlazim
odlazim
ostavljam te
ali ne kao prije
ovaj put zauvijek sad plači
nikad vise ti necu doć
ni kada padaju kiše
ni kad me tuga svlada
ni kad mi loše ide
nikad nikad više

oprosti mi dane buduće
oprosti mi
što cu možda i sretan biti
što cu zaboravit sve ovo
što mi u ovom času
tako mnogo znači
i ovu posljednju nježnost što boli
i suze
i tvoje nevjerstvo što mi u srcu gori

došao sam da ti kažem
da odlazim
odlazim odlazim odlazim
jer srce ne mogu da prevarim
i zato odlazim odlazim odlazim
praštat ne mogu
jer odveć te volim
odveć te volim

Svaki dan započne s njom
svaki pogled dođe do srca ,
al’ ljubavi nema.

A ako slučajno desi se to,
jedan osmijeh ukrasit će lice
i skočit do neba.

Tako nositi oblake sam,
sačuvati dugine boje
za najljepše dane.

S obje ruke dotaknuti san,
taj trenutak sačuvati u sebi
nek’ vječno potraje.

Do tebe me nosi tišina
na krilima vremena,
mjesta još uvijek ima.

Kada zastanem pitat ću zvijezde
koliko me dijeli do tebe,
i tvojih visina

I tako nosit ću oblake sam,
sačuvati dugine boje
za najljepše dane.

S obje ruke dotaknuti san,
taj trenutak sačuvati u sebi
nek’ vječno potraje

ODA MOM MALOM, A VELIKOM PSU

Prošlo je puno dana...nisam bila u mood-u da pišem, ako se to tako piše, ako ne, jebe mi se. Ne tražim utjehu, tražim način da se ispraznim. A ovo je jedan način, osim moje pive i asocijale.

Za Gandija Veličanstvenog se zna! Mrak i jedini mačak. Imala sam doma mačku koja se kotila ali nisam bila upoznata u to vrijeme s njenim hormonima. Nisam ni sa svojima

Danas pamtim svoju Serulju, zvana Zera, pekinezerica, zerica, zera....serulja. Dama od psa. Dama od malog psa. Trpila je sve pse, najviše dobermane, oni su se njoj veselili, ali ona njima baš i nije. Bila je samo moja. I takva će ostati, oprostite što dan danas ne mogu upaliti radio u autu jer će obavezno zasvirati "veselo, veselo zagorci, vesele naravi mi smo svi....

I tko bi se nadao jednoj maloj, kuštravoj zagorki, koja je tako vesela da mi ide na živce. Veseli se svima, (tak mi i treba ), sve je ono što Zera nije bila, sve pozitvino sa Zerom pada u vodu, ispada da ne znam odgojiti psa ( na što je moj ' će rista bio ponosan), drugi pas=drugo dijete, kao bit' će OK VELIKO ZABORAVI

Mala Zagorka nije kriva, tek sad ima devet mjeseci. Ja sam. Očekujem čuda

Očekuje me veliki rad s njom, strpljenje i ponavljanje puno puta nekih riječi..i znam da ću češće ja sjesti nego ona, da ću prije ja doći k njoj nego ona k meni, ali takav je život. Ja volim to malo kuštravo pseto!


Možda u skorije vrijeme upalim radio....


Volim te serulja moja.....

Godišnji?

Jel se može nadmašiti prošlogodišnji? Ma može, sve se može! Ja sam majstor u tome, a da ne pričam kako je moja draga parlatorica talijanskog i nemam nikakvih zapreka više (kao, npr. 2010.)
Svake godine sve više napredujemo. Ona parlara, ja kupujem dodatne opreme za kamp
Za nekoliko godina će nam trebati prikolica za sve to, pa iza toga prikolica-ona prava kamp prikolica. A tko zna, možda se za nekoliko godina i preselimo tamo. I tko je rekao da se ne može nadmašiti nenadmašivo?

Puko film...

...jučer, nije trebao. Krivo vrijeme i krivo mjesto mada sam čekala 10 dana.

Puko film i danas. Krivo vrijeme. Da mi je to bar ujutro rekao. Osjećam se povrijeđeno, jadno, niš koristi i kao da je 8 godina bilo bezvrijedno. Stupam u bijeli štrajk...prezimit' ću i poslije tražiti drugi posao.

Znaš, u današnje neko doba kasno...mi je munulo u glavu...ne praznovjerje..neki osjećaj koji je oduvijek postojao u meni. Koliko se odupirem svemu tome...ipak me progoni..nešto. Jesi to Ti..Zec..Medo..Osoba...kako se zoveš, nebitno. Svi mi, barem većina mojih poznanika i prijatelja vjeruje u NEŠTO. Rekoh...kod mene to nešto uzima životinjski lik. Pucam, a? Ne.

Od impozantih 9, pohvalnih živinica, svaka na svoj način je unijela radost u moj život. Što su me grizli, grebali, grickali, mazili se o mene, gledali u mene kao da sam sam Bog (za njih), samo što me nisu raskomadali (Cici)..ostao je jedan primjerak u mom srcu kojeg nikad neću zaboraviti.
Moj Gandi!
Nije bio samo moj, bio je svačiji ljubimac...ali doslovce je. Pasji, Činin..pa Zerin, Cat-Jan ga je obožavao...on se samo pitao-dokle ja to mogu...i uživao dalje u maženju po trbuhu. Koliko mačaka poznate da se maze po trbuhu? Ja ne znam nikog, osim Njega.

Na kraju konca...TAJ mačak mi je pobjegao. Taj isti se usudio dobiti rak pluća! Taj isti koji je volio sve živinice oko sebe i ljude.
I sad se ja pitam, jel' to pravedno. Glupost! Pitam se dal' pravedno nakon 9 živinica ostati na pet u samo dva mjeseca. Hrčci su otišli jedan za drugim. Dokle ću ostajati bez voljenih maza?

Poanta. Posveti se onom što imaš..dragoj (nek' se ne usudi ostaviti me ;) ) roditeljima...našim živinicama.

Volim vas sve, živim i radim za vas!

Komentar na "Snove koji se ostvaruju"....

Imam i kuhalopoklonila mi ga najbolja frendica
Za točno, ali točno 41 dan ću krenuti na dugoočekivani godišnji!!! Pa ću još malo raditi pa ću opet na godišnji...u Severin. Da samo znate kako je lijepo tamo. Svuda zelenilo, smiruje...pivica, roštiljčić, psići skakuću, mačak se lijeno valja na travi, Sanja se kupa u bazenčiću...divota! Toliko je lijepo da mi se ugasi žeđ za pivom za nekoliko dana jer je ima previše a nemam obaveza
Trebalo bi izmisliti raditi na godišnjem, neke obaveze...osim mjenjanja krova, to ne znam. Ali kad bi bilo veće društvo stalno bi bilo nekih zanimacija, pa makar šoping za klopu
Ali ako se radi onda se to ne bi zvao godišnji, mja...(takve ikonice nema, to samo Zee-Zee proizvodi).
I da ne duljim, prošao je Vuzem, radi se 100/h...planira isto tako, zarađuje još bolje i troši na konkretne stvari. Moja draga farba stan u stilu slikara i ličioca (slaboslikar i ljenčilac) Ali još je malo dana u rudniku i onda gibamo na snove koje se ostvaruju ove godine RAPTOR
http://www.youtube.com/watch?v=KeuY8yWRzDg
I rekla mi je draga da sam za dodatnih 10 ˘jureka prva na redu
A sad idem malo papati, popiti medikamente i čekati snove koje će se ostvariti...hvala ljubavi

Nezahvalnost i ine priče

Imam još 3 cigarete pa da to utrošim na neke nerazborite događaje.
Znam tu "frendicu" 38 godina. Čak smo si sad frendovi na fejsu. Bilo je uspona i padova, neke smo proživjeli skupa, neke ona sama, neke ja bez nje, naravno. Čuli se, nismo se čuli (stanujemo samo dvije ukice dalje), čujemo što radi koja jer smo kao susjede...dođe nam frendica i Švice iz iste "njihove" (moje bivše) ulice...ma eto, ružili skupa u mladim danima, svaka imala svoje ljubavne probleme.
ZNAMO SE. I na njenu žalost, to je samo to. Zašto na njenu? Ona je ostala ista. Bez obzira što je nekad šljakala na brodu, bila faca, imala novaca i takozvanih prijatelja. Ostala je ista. Potrošila sve to, stvorila svoj kutak u bivšem maminom zdanju, pomogla bratu (!?), i sad nema za kruh.
Ta ista žena, nije više ni prijateljica, samo mi je poznanica davna...nema cilja. Nešto brlja. Sad više ni ne radi.

Pitala sam je prije dva mjeseca dal bi radila kod mene za ispomoć...nije bila sigurna jer će kao ona ići raditi nešto sezonski (a tražila je prije 6mj psa da je drži doma). Naravno, od tog sezonskog ništa.

Danas je ponovo pitam...bi li radila, fizički kao na brodu-posluživala goste za 500kn?? Odgovor je bio da joj moram reći unaprijed jer ona sjedi za kompom i radi neki posao za 100kn.

Moji su starci Samaritanci. Imaju hrpu podstanara kojima računaju premalo novaca. I još se žderu zbog toga...jer kao ljudi nemaju. Pa pas mater! Pa neka ljudi rade!!!

Ne, ljudi ne žele raditi. Ni muško ni žensko.

Ostajala sam i ja bez posla. Otac je rekao majci da dolazim na ručak kod njih dok ne radim. Ma da. Kao da bi mi to nešto pomoglo. Radila sam na utovaru, raznosila knjige...samo da se nešto radi...i nikad nisam bila bez ušteđevine.

Danas, ponudim dečku posao kao ispomoč...subota svadba i nedjelja od 9-18, 900kn. Čet'ri vikenda 3600. Netko radi za to cijeli mjesec i ne dobije plaču. Ma ne, on umoran...odradi on to...ali usporeno.



Pa ljuudi...jeli to moguće??? Očito da je. Prvo sam ja budala kaj im nudim posao, jesti, piti, a drugo moji starci kaj su me tak' odgojili. Još je interesantnije to što me na poslu svi zezaju da sam zagorski i podravski škrtac. Moj deda Štef je bil Zagorec, moja baka Marija je Podravka i ja se ne sramim kaj mi je tata Ličan (:P)-
(Taj Likota je sve zajebal...sve bi svima dal samo ne meni).


I INE PRIČE....

Da li meni na čelu piše BUDALA?

Znači da se moram ošišati jer ja to ne vidim ili mi vid slabi. Zar sam ja nerealna? Ako radimo isti posao trebalo bi značiti da isto zarađujemo!? OK, ja sam šef, ispod šefa i ispod gazdarice. Imam mrvicu veću plaću. Ali zašto svi misle da ja imam novaca za posuditi??? To povlači pitanje koliko su oni nesposobni sa sličnim primanjima održavati svoj život. Smeta me jer su uvjereni da sam prodala stan od svoje bake, alo. Pa sad imam novaca za posuđivanje. A gdje sad živim? U tom istom KUPLJENOM stanu. Od mojih novaca koje nemam za posuđivanje osim ako me ne zatraže dvije osobe. Eto.

Nezahvalnosti doviđenja...dvije spodobe su mi zahvalne, moja Sanja, Zera..