zna se...zna

Znaš, u današnje neko doba kasno...mi je munulo u glavu...ne praznovjerje..neki osjećaj koji je oduvijek postojao u meni. Koliko se odupirem svemu tome...ipak me progoni..nešto. Jesi to Ti..Zec..Medo..Osoba...kako se zoveš, nebitno. Svi mi, barem većina mojih poznanika i prijatelja vjeruje u NEŠTO. Rekoh...kod mene to nešto uzima životinjski lik. Pucam, a? Ne.

Od impozantih 9, pohvalnih živinica, svaka na svoj način je unijela radost u moj život. Što su me grizli, grebali, grickali, mazili se o mene, gledali u mene kao da sam sam Bog (za njih), samo što me nisu raskomadali (Cici)..ostao je jedan primjerak u mom srcu kojeg nikad neću zaboraviti.
Moj Gandi!
Nije bio samo moj, bio je svačiji ljubimac...ali doslovce je. Pasji, Činin..pa Zerin, Cat-Jan ga je obožavao...on se samo pitao-dokle ja to mogu...i uživao dalje u maženju po trbuhu. Koliko mačaka poznate da se maze po trbuhu? Ja ne znam nikog, osim Njega.

Na kraju konca...TAJ mačak mi je pobjegao. Taj isti se usudio dobiti rak pluća! Taj isti koji je volio sve živinice oko sebe i ljude.
I sad se ja pitam, jel' to pravedno. Glupost! Pitam se dal' pravedno nakon 9 živinica ostati na pet u samo dva mjeseca. Hrčci su otišli jedan za drugim. Dokle ću ostajati bez voljenih maza?

Poanta. Posveti se onom što imaš..dragoj (nek' se ne usudi ostaviti me ;) ) roditeljima...našim živinicama.

Volim vas sve, živim i radim za vas!